HAGIOTERAPIJSKI SUSRETI SRIJEDOM OD 18h,
STUDENI 2013.
Život je dar
Voditelji:
Hagioasistenti iz
Centra za duhovnu pomoć
Organizator: Centar za duhovnu pomoć, Zagreb, Vodnikova 2/III
Sve informacije na telefon. 01/4829-829 (uto, sri, čet od 8 do 20h)
Život je dar
U jednom trenutku povijesti ubačen sam u život i od tada živim u prostoru koji svi zovemo Zemlja. Nitko me nije pitao želim li ja to. Isto tako, niti sam mogao život sam sebi načiniti niti ga igdje kupiti. Ostaje mi samo pitanje: odakle sam došao na Zemlju, u čijem svijetu ja živim, kamo ja to idem? Zbog svega toga ponekad čovjek u sebi može iščitati nedostatak sigurnosti, strah od smrti, manjak smisla života, ugroženost, bolesti, tjeskobe.
Ipak, naslućujem još nešto: dok još nisam mogao ništa učiniti, niti ga ičim zaslužiti život mi je besplatno darovan kao dar. Netko je meni mene darovao! Taj mora da je sama Dobrota i Ljubav, jer jedino dobrota i ljubav stvaraju život.
Jednom kad sam si posvijestio ovo stanje u kojem se kao čovjek nalazim mogu dalje istraživati na putu do smisla i pitati se:
Jesam li uopće svjestan sebe, svoje osobe?
Prihvaćam li svoju originalnost, svoje životne situacije?
Jesam li raspakirao dar života, otkopao svoje talente?
Živim li ili životarim;
Je li mi važnije imati ili biti?
Jesam li svjestan činjenice da kao čovjek pored psihofizičke imam i duhovnu dimenziju?
Upravo ta duhovna dimenzija mene čini čovjekom, drugačijim od svih drugih stvorenja. Dok biljke i životinje imaju samo vegetativni i psihički život, čovjeku je u trenutku začeća udahnut duh koji je nostitelj njegove originalnosti, osobnosti i inteligencije. Za čovjeka možemo reći da je oduhovljeno tijelo ili otjelovljeni duh. A duh oživljava svaku stanicu u čovjeku. Duh je slobodan od prostora i vremena, transcendentan je, nadilazi sve ograničeno, on je svijest i samosvijest. Duh je u temelju postojanja kojeg filozofija naziva bitak. Izvor čovjekova života je upravo bitak. On je jedan i apsolutna dobrota, istina i ljubav.
U svojoj slobodi čovjek može darovani život prihvatiti ili odbaciti. Svaki dan, svaki trenutak upućeno mi je pitanje: što ćeš sa mnom učiniti? Uz to, vrijeme ide, ne čeka nikog. Prošlost je prošla, nje više nema, a budućnost još nije došla, niti njome ne raspolažem. Ostaje mi samo sadašnjost u kojoj donosim odluke što ću misliti, govoriti i činiti. Biti slobodan i zdrav ne znači činiti što god poželiš nego odlučiti se uvijek za dobro. Ako se kao čovjek opredjeljujem za dobro i istinu izgrađivat ću život i osigurati si budućnost a ako za zlo i laž, razarat ću ga. Život se gubi čim prihvatim zlo kao svoju odluku (npr. odlučim se za mržnju, dopustim mračnim mislima da me zarobe, izgubim povjerenje u dobro i pravdu, vežem se uz ograničene ciljeve života…). Ali život se i izgrađuje čim pomislim na dobro, izgovaram to dobro i ustrajno činim dobro.
Znamo da je čovjek upravo po duhovnoj duši čovjek. Duhovna duša je besmrtna, ona je cjelovita pa se ne može raspasti na dijelove. Budući je čovjek duhovan on je vječan, njegov život je neuništiv i on ima sve kvalitete kao i bitak. Stoga, kada se čovjek opredjeljuje za dobro, istinu i ljubav on živi. To opredjeljenje je moguće ako prihvati bezuvjetnu Dobrotu prema sebi, istinu o sebi i ljubav.
Čovjek spoznaje postojanje (svoj život) kao neograničenu mogućnost sve većih i širih spoznaja a razvija se u skladu s onim što spoznaje tj. neograničeno. On uvijek može biti drugačiji, i zato:
Čovječe, ti nisi ono što jesi, ti si ono što možeš biti,
Ti si projekt, uvijek u nastajanju.
Nitko nikad nije bio kao ti, niti će ikad više netko biti kao ti!
Ti si dragocjenost sebi i svijetu.
Uistinu, lijepo je što postojiš!