Predstojnik


prof. T. Ivančić
Prof. dr. Tomislav Ivančić,

utemeljitelj hagioterapije i predstojnik Centra za duhovnu pomoć

daje zanimljiv odgovor na pitanje:


Zašto sam razvijao hagioterapiju
?

Prvo, pitao sam se zašto ima toliko somatski neizlječivih bolesti. Zašto u medicini tolike neizlječive bolesti? Sjetimo se samo maligne, ali i bezbrojne druge. Jednako sam se pitao zašto dobro razvijena psihijatrija i stalno razvijana i umnažana psihoterapija ne mogu izliječiti psihičke bolesti. Zašto tolike neizlječive psihičke bolesti? Ali sam i treće pitanje si postavljao stalno, a to je: zašto molitva i pastoralni rad crkve također ne može izliječiti te bolesti? Nitko ne liječi molitvom ni sakramentima rak, shizofreniju, ovisnosti koje su duhovne već bolesti, teške depresije, suicidalne misli. Pitao sam se kako je moguće da čak u crkvi ima toliko depresivnih ljudi, među svećenicima, među časnim sestrama, čak i onih koji suicid počine. Zar je to moguće? I shvatio sam da ni crkva ne liječi, da i pokraj crkvenog pastorala i pokraj teologije i pokraj somatske medicine i pokraj psihijatrijske medicine, da postoji neka tajna još u čovjeku, još nešto neotkriveno. I smatrao sam da tu leži tajna zbog čega imamo još uvijek toliko neizlječivih bolesti. …

Zašto doktor Jores govori da sedamdeset posto bolesti dolazi od konflikta duha, duhovne duše, a ne psihe, ne tijela. Otkrio sam da to može biti samo područje duhovne duše. I da je to jedino područje koje je neistraženo. Filozofija je to donekle istraživala. Postoji filozofska antropologija. Postoji i teološka antropologija koja to uopće ne istražuje. Međutim, filozofska ni teološka ni sve druge antropologija nisu istraživale ranjenosti, traume, patnje duhovne duše. To nitko nije istraživao. To je sasvim novo. …

Izvor: sa trećeg međunarodnog studija hagioterapije

 

Prof. dr. Tomislav Ivančić jedan je od najuglednijih hrvatskih teologa i teološko-filozofskih antropologa. Rođen je u Davoru, 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika. Magistrirao je filozofiju i doktorirao teologiju na papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu. Bio je pročelnik katedre fundamentalne teologije, a od 1998. do 2001.  godine dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

U rujnu 2001. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Papa Ivan Pavao II. izabrao ga je 2004.  godine za člana Međunarodne teološke komisije, a 2009. godine, na drugi petogodišnji mandat iste Komisije potvrdio ga je papa Benedikt XVI. Član je uredništva i suradnik brojnih tuzemnih i inozemnih teoloških časopisa, te član Društva hrvatskih književnih prevoditelja. Od 1983. godine kanonik je zagrebačkog Prvostolnog kaptola.

Za cjelokupni istraživački teološki i filozofski rad, prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman, odlikovao ga je najvišim priznanjem za znanstveni rad – redom Danice hrvatske, medaljom Ruđera Boškovića. Godine 2010. imenovan je papinskim kapelanom s titulom monsignor, a iste godine izabran je i za profesora emeritusa Sveučilišta u Zagrebu.

Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija, znanstveno-medicinsko proučavanje čovjekove duhovnosti, književnost te evangelizacija i etičko-moralna preobrazba društva. Prof. dr. Ivančić je istraživao interdisciplinarno kako na povijesnom, tako i prirodoznanstvenom, medicinskom i biomedicinskom području. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Utemeljitelj je centara za hagioterapiju u Hrvatskoj i inozemstvu. U posljednjem desetljeću školuje kod nas i u inozemstvu djelatnike za rad u centrima za duhovnu pomoć i za vođenje seminara za evangelizaciju.

Njegovi znanstveni i stručni članci izlaze u domaćim i inozemnim časopisima, a brojne knjige su prevedene na njemački, talijanski, francuski, engleski, korejski, nizozemski, mađarski, slovački, albanski, slovenski i srpski jezik.

Do sada je objavio 24 znanstvena i 50 stručnih naslova knjiga a svaka od njih je na svoj način nepresušan izvor istinske okrepe u pustinji suvremenog svijeta, otvoren prozor do cjelovitog pogleda na čovjeka kojim se vraća izgubljeno dostojanstvo, sloboda, nada, smisao i vrhunski život. Samo neki od naslova prof. dr. Tomislava Ivančića:

Agresivnost i povjerenje
Ako oprostiš
Budi odvažan i hrabar
Čovjek, brak i obitelj
Dijagnoza duše i hagioterapija
Duhovno pomoći čovjeku
Hagioterapijska antropologija
Hagioterapija – model terapijaske antropologije
Hagioterapija PTSP-a
Hagioterapija u susretu s čovjekom
Hagioterapijska antropologija
Iz straha u povjerenje
Još se možeš vratiti
Korijeni hagioterapije
Liječiti brak i obitelj
Liječiti duhovno-moralne rane
Molitva koja liječi
Ne boj se! Samo vjeruj!
Nemoć i svemoć starosti
Obraćenjem do duševnog zdravlja
Ostati uspravan
Otkriće duhovne terapije
Otmjenost duše
Ovisnost i sloboda
Ozdravimo suvremeni brak: Hagioterapija braka
Povratak nade
Pronađi temelje svog postojanja
Roditelji, učitelji i učenici: Hagioterapija prosvjete
Tako je malo potrebno
Vapaj za dobrim ljudima
Za umorne
Zbornik radova 1. međunarodnog znanstvenog simpozija o hagioterapiji