HAGIOTERAPIJSKI SUSRETI SRIJEDOM OD 18h,

OŽUJAK 2014.

Iz straha u povjerenje

Voditelji:

Hagioasistenti iz

Centra za duhovnu pomoć

Organizator: Centar za duhovnu pomoć, Zagreb, Vodnikova 2/III

Sve informacije na telefon. 01/4829-829 (uto, sri, čet od 8 do 20h)

Iz straha u povjerenje

Strah je nedostatak povjerenja u dobrotu, istinu i ljubav. Straše nas nevolje kada nas zadese u životu, straši nas naša bolest i bolest bližnjih, straši nas neuspjeh, neprihvaćanje, odbacivanje od strane ljudi. Puno je različitih strahova koji nas svakodnevno muče.

S druge strane, u nama je duboka čežnja da budemo sigurni, prihvaćeni, voljeni, zdravi, uspješni. Darovane su nam sposobnosti da se razvijamo u vrhunskog čovjeka – čovjeka vjere u dobro, čovjeka koji iz dana u dan raste u svom čovještvu i razvija svoje talente, svoju originalnost.

Svaki čovjek je najprije osoba, jedinstvena i neponovljiva između svih 7 mlrd ljudi na zemaljskoj kugli. Osobnost je čovjeku darovana od Stvoritelja u trenutku začeća. Pored psihofizičke razine koju čovjek prima od roditelja u trenutku začeća čovjek od Stvoritelja prima duhovnu razinu – to je njegova osobnost koja je njegova specifičnost i razlikuje ga od svih drugih stvorenja. Po toj duhovnoj dimenziji čovjek je povezan sa svojim Stvoriteljem od kojeg je primio život. Budući je Stvoritelj tj. bitak samo jedan, samo dobrota, samo istina i samo ljubav u čovjeku kao biću od bitka nalaze se iste te kvalitete. Čovjek živi sve dok je svjestan svoje cjelovitosti, da nije samo materija (psihofizička razina) nego i duh (duhovna dimenzija) tj. da je duhovna duša – oduhovljeno tijelo ili otjelovljeni duh.

Ukoliko čovjek dopusti da mu zaborav otme tu istinu o njemu samom, on samog sebe izbacuje iz postojanja tj. iz dobrote, istine i ljubavi. Zbog toga čovjek strašno pati i strahuje.

Kako bi se vratio u postojanje dovoljno je da samo na trenutak zastane, sabere se i promisli o slijedećim pitanjima:

• Tko sam? Ima jedan koji me najbolje poznaje, tko je mene htio, želio, volio. On zna tko sam. On me stvorio iz ljubavi, njemu sam dragocjen, on me stalno stvara i sa mnom je i sada. On je sama dobrota, sama istina i sama ljubav. Budući je takav od njega može doći samo dobro, samo istina, samo ljubav.
• Odakle sam? Iz Stvoriteljeve ruke sam. On me imenom zazvao, udahnuo mi svoj duh, oživio me. Moj život ima smisao jer sam voljeno, željeno i ljubljeno biće.
• Kuda idem? Idem u Stvoriteljeve raširene ruke koje će me nagraditi što sam bio hrabar ovdje na zemlji okrećući svoje misli, riječi i djela iznova i iznova prema dobru, istini i ljubavi – prema postojanju, životu. Duh je slobodan od prostora i vremena, vječan i nerazoriv, cjelovit, transparentan. Budući kao čovjek imam duhovnu dimenziju vječan sam, neuništiv i siguran. Sa smrću moj se život ne gasi nego se samo mijenja. Živim vječno.
• Čiji sam? Ne pripadam nikome od ljudi. Pripadam svojem Stvoritelju i on pripada meni. On je uvijek sa mnom, dragocjen sam i vrijedan u njegovim očima. Mogu se slobodno na njega osloniti.

Povratak u povjerenje je put vjere a vjera je očekivati uvijek samo dobro. Svjesno i slobodno se kao čovjek odlučujem okrenuti prema dobru, istini i ljubavi. Praktično to mogu učiniti na način da s povjerenjem ponavljam:

Bit će dobro. Ja vjerujem, sigurno će biti dobro. Odlučujem se od sada gledati samo u dobro. Unatoč svemu što se oko mene događa, ja znam da će sve na kraju biti dobro. U konačnici sve je za neko dobro.

Čovječe, ti si vječan. Ti nisi ono što jesi, nego ono što možeš biti.

Uistinu, lijepo je što postojiš