HAGIOTERAPIJSKI SUSRETI SRIJEDOM OD 18h,
SVIBANJ 2014.
Za što se odlučujem?
Voditelji:
Hagioasistenti iz
Centra za duhovnu pomoć
Organizator: Centar za duhovnu pomoć, Zagreb, Vodnikova 2/III
Sve informacije na telefon. 01/4829-829 (uto, sri, čet od 8 do 20h)
Za što se odlučujem?
Čovjek je duhovna duša, što znači da u sebi objedinjuje psihofizičku i duhovnu komponentu, on je oduhovljeno tijelo i otjelovljeni duh. Upravo zbog te čovjekove specifičnosti u njemu je sposobnost i mogućnost izgrađivanja bolje svakodnevice.
Iz iskustva znamo da život donosi različite situacije koje se katkat čine neugodnima i nepremostivima. Tada čovjek čak pomisli: ne mogu više i pita se; kako dalje. Učini mu se kao da nema izlaza. Unatoč tome izlaz uvijek postoji. Pitanje je samo: jesmo li i u takvim trenucima svjesni mogućnosti za rješenja koja su pohranjena u nama ili dopuštamo zaboravu da nas paralizira i onemogući da bilo što poduzmemo.
Dvije su mogućnosti u nemogućim situacijama: čekati i očajavati, samosažaljevati se ili ipak nešto poduzeti i tako ugledati izlaz. Prva opcija nam se nameće kada smo na svojoj psihofizičkoj razini. Ne zaboravimo da je ne odlučiti se; ne pokrenuti se, također odluka. Ali, ako se samo malo izdignemo iznad psihofizičke razine na duhovnu razinu tada su obzori puno širi za ugledati čak i više rješenja konkretne situacije.
Na duhovnoj razini sam čim se opredjelim za dobrotu, istinu i ljubav. Dobrota, istina i ljubav su transcendentali tj. odlike bitka koji je duh. A duh je u temelju svega što postoji. Čovjek je biće u bitku što znači da ima iste odlike kao i bitak. Čovjek stoga ulazi u prostore postojanja kada se opredjeljuje za dobrotu, istinu i ljubav, inače se sam izbacuje iz postojanja i doživljava ugroženost.
Dobro je postojanje a zlo je manjak postojanja. Sloboda nije opredjeljivanje između dobra i zla nego je opredjeljenost samo za dobro, za istinu i za ljubav. Slobodan čovjek je uvijek u dobroti, u istini i u ljubavi. Njegov um je ispunjen dobrim mislima i istinom, sa njegovih usana se mogu čuti samo dobre i istinite riječi a njegove ruke i noge uvijek hitaju činiti samo dobro. On uživa što postoji, što može razvijati svoje talente. Uživa što može učiti nositi se s različitim životnim situacijama i pobjeđivati ih svjestan snaga i sposobnosti u sebi. Raduje se što može drugima učiniti neko dobro i tako sebe cjelovito ozdravljati.
Čim pomislim dobro, ulazim u područje duha, postojanja i tu sam siguran. A tek kad izgovorim to dobro ili učinim neko dobro tada umnažam dobro u sebi i oko sebe i zlo ne može opstati u mojoj blizini.
Dobro je jače od zla
Svjetlo je jače od mraka
Ako se nađem u mračnom prostoru tada neću vikati na mrak ili ga se bojati nego ću jednostavno upaliti svjetlo. Isto tako ako me zadese situacije poput „mraka“ tada ću samo iznova pomišljati na neko dobro koje će doći, koje očekujem. Vjerovati znači očekivati samo dobro. Vjera je najjača čovjekova snaga za koju se u svojoj slobodi čovjek može opredjeliti i tako živjeti dostojanstveno, zdravo i radosno. Ono za što se sada odlučujem to postaje moja stvarnost u budućnosti. Svaka negativna misao razara stanice mozga a svaka pozitivna ih regenerira. Odluka za dobro, istinu i ljubav je odluka za zdrav, cjelovit i smislen život. I zato:
Bit će dobro!
Izlaz uvijek postoji
Moguć je novi početak
Ja mogu, ja hoću, ja vjerujem
Čovječe, ti nisi ono što si sada, nego ono što možeš biti!