<\/p>\n
Iz zbornika simpozija “PSIHOTERAPIJA” – \u0161kole i psihoterapijski pravci u Hrvatskoj danas” odr\u017eanog 11.-12.05.2007 u Vrap\u010du, Zagreb (Prir. Juki\u0107 V., Pisk, Z., Medicinska naklada i Psihijatrijska bolnica Vrap\u010de, Zagreb 2008, str. 125-135):<\/p>\n
Red. prof. dr. sc. Tomislav Ivan\u010di\u0107\u2028Katoli\u010dki bogoslovni fakultet \u2028Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu\u2028Vla\u0161ka 38, Zagreb<\/p>\n
HAGIOTERAPIJA<\/strong><\/p>\n Uvod<\/strong><\/p>\n Hagioterapija je terapijska metoda za ozdravljenje \u010dovjekove duhovne dimenzije odnosno duhovne du\u0161e. Izrasla je na filozofsko-teolo\u0161kom istra\u017eivanju \u010dovjeka. Duhovna du\u0161a je naziv koji suvremeni filozofi i teolozi daju onom dijelu \u010dovjekove du\u0161e po kojoj je on specifi\u010dno \u010dovjek. Time razlikuju u cjelovitoj \u010dovjekovoj du\u0161i duhovnu du\u0161u, koju ima samo \u010dovjek, od vegetativnog i psihi\u010dkog dijela koji imaju \u017eivotinje i biljke. Hagios – zna\u010di svet, te se naziv ove metode mo\u017ee prevesti \u00absveta terapija\u00bb. Prema filozofskom i teolo\u0161kom istra\u017eivanju duhovnu du\u0161u je neposredno svakom \u010dovjeku stvorio Stvoritelj, a on je svet, te je i duhovna du\u0161a sveta za razliku od psihofizi\u010dke \u010dovjekove dimenzije koju stvaraju roditelji. Budu\u0107i da je duhovna du\u0161a od Stvoritelja ona se mo\u017ee lije\u010diti samo njegovom stvarno\u0161\u0107u, te je onda i terapija sveta jer potje\u010de od onoga koji je svet. Hagioterapija istra\u017euje strukturu duhovne du\u0161e, otkriva njezina patolo\u0161ka stanja, tra\u017ei na\u010din njihove dijagnoze te\u00a0 adekvatnu terapiju. Ona je, poput medicine i psihijatrije,\u00a0 znanost i terapija. U objekt njezina istra\u017eivanja spada pitanje \u0161to je duh, tko je \u010dovjek, \u010dovjekova osobnost, duhovnost du\u0161e, odgovornost savjesti,\u00a0 intelektualna spoznaja, afekti, slobodna volja, vrline i kreposti karaktera, stvarala\u0161tvo kako znanstveno tako i kulturno, religioznost, povjerenje, nada i ljubav, smisao, nesmirenost, transcendencija, eti\u010dnost i moralnost, svijest i samosvijest, refleksija i autorefleksija, \u010dovjekovo podrijetlo i njegov cilj, temeljna \u010dovjekova pitanja i bazi\u010dna sigurnost, njegova zadanost i istodobno sloboda, \u010de\u017enje i frustracije, pitanja Boga, vjere i bitka. U krug njezine terapijske djelatnosti spadaju traume, ranjenosti, bolesti i nemo\u0107i \u010dovjekove osobnosti, \u010de\u017enji, savjesti, karaktera, slobode, intelekta, stvarala\u0161tva, religioznosti, povjerenja, zatim patnje srca i du\u0161e, ograni\u010denost \u010dovjekovih mo\u0107i, egzistencijalni strah, suicidalnost, besmisao, tjeskobe, zlo, \u010dovjekova zatvorenost u svijetu, neznanje o svom podrijetlu i sudbini, te\u0161ka prepoznatljivost Stvoritelja i vlasnika prirode i \u010dovjeka, ba\u010denost u svijet i \u017eivot, nemo\u0107 da odlu\u010duje o svojoj sudbini, povrede\u00a0 od drugih ljudi, vlastita zlo\u0107a i krivica, poga\u017eeno osobno dostojanstvo, poroci, ovisnosti i sveop\u0107a \u010dovjekova ugro\u017eenost. U dijagnozi duhovnih bolesti hagioterapija se slu\u017ei adekvatnim testom. Njime istra\u017euje genetske, prenatalne i postnatalne izvore \u010dovjekovih duhovnih problema. Ona time \u017eeli saznati o \u010dovjekovim transcendentnim izvorima bolesti, o bazi\u010dnim i aktualnim traumama. Tako dolazi do dijagnoze u kojoj se prepoznaju kognitivni, aksiolo\u0161ki i antropolo\u0161ki uzroci duhovnih patnja. Prema spoznatim uzrocima i izvorima duhovnih trauma, patnja i bolesti hagioterapija primjenjuje duhovnu terapiju za \u010dovjekovu duhovnu du\u0161u na kognitivnoj, aksiolo\u0161koj i antropolo\u0161koj razini. Na kognitivnoj i aksiolo\u0161koj razini se upotrebljava terapija obra\u0107enja, zatim eirene-terapija i dinamis-terapija, a na antropolo\u0161koj agapo-terapija, pistis-terapija i pneumo-terapija.<\/p>\n Povijesni razvoj hagioterapije<\/strong><\/p>\n Kao slu\u017ebeni po\u010detak hagioterapije bilje\u017ei se godina 1990. kada je osnovan Centar za duhovnu pomo\u0107 u Zagrebu. Prou\u010davaju\u0107i prvokr\u0161\u0107anski katekumenat i osobito njegov tre\u0107i dio koji govori o ranjenosti \u010dovjekove duhovne du\u0161e, te studiraju\u0107i encikliku pape Ivana Pavla II. \u00abSalvifici doloris\u00bb postao sam svjestan da postoje bolesti duhovne naravi koje nitko ne istra\u017euje i nitko ih\u00a0 stru\u010dno ne lije\u010di. Dok su u Centru za duhovnu pomo\u0107 djelatnici radili\u00a0 s pacijentima terapijski, ja sam se dao na istra\u017eivanje \u010dovjekove duhovne du\u0161e, na otkrivanje uzroka duhovnih boli, ranjenosti, trauma i bolesti, te na tra\u017eenje adekvatnih terapija. Nakon \u010detiri godine takvog rada i istra\u017eivanja po\u010deli smo \u0161kolovati stru\u010dnjake za duhovnu terapiju, kako kod nas tako i u inozemstvu. Tra\u017ee\u0107i za nju prikladno ime 1994. godine je izabran naziv hagioterapija. Da bi netko mogao raditi hagioterapijski pokazalo se da je nu\u017eno iskustveno poznavati \u010dovjekovu duhovnu dimenziju, da je osim toga neophodan studij filozofije i teologije, te napokon specifi\u010dni studij u kojem treba upoznati dublje duhovnu du\u0161u, zatim njezinu patologiju, dijagnosti\u010dki postupak te nau\u010diti primjenjivati duhovnu terapiju. O tome sam napisao knjige, priru\u010dnike i brojne \u010dlanke. Me\u0111u knjigama najva\u017enije su: Dijagnoza du\u0161e i hagioterapija; Otkri\u0107e duhovne terapije; Korijeni hagioterapije; Duhovno pomo\u0107i \u010dovjeku; Molitva koja lije\u010di; Hagioterapija. Za edukaciju i izobrazbu u hagioterapiji\u00a0 osnovana je studijska Zajednica MiR (Molitva i rije\u010d). U edukativnom dijelu se budu\u0107em hagioterapeutu posreduju iskustvene sposobnosti za tu terapijsku djelatnost. On sam treba na sebi iskusiti kako djeluju terapijski modeli, kako bi mogao razumjeti reakcije i probleme pacijenta. U izobrazbenom dijelu budu\u0107i hagioterapeut dobiva temeljna teoretska saznanja o \u010dovjekovoj duhovnoj du\u0161i, o patologiji duhovnog podru\u010dja u \u010dovjeku, o dijagnosti\u010dkim postupcima i terapijskim mogu\u0107nostima. Nakon odslu\u0161anih \u010detiri stupnja studija hagioterapije on treba polo\u017eiti pismeni i usmeni ispit, zatim pristupiti prakti\u010dnom izvo\u0111enju studija te nakon dobivenog temeljnog znanja i iskustva mo\u017ee \u00absta\u017eirati\u00bb godinu dana u jednom od Centara za hagioterapiju. Nakon toga mo\u017ee napisati diplomski rad koji ga osposobljava za slu\u017ebenog hagioterapeuta. Ako on radi u nekom Centru za hagioterapiju tada mo\u017ee nakon nekoliko godina rada i iskustva polagati i zavr\u0161ni ispit, nakon kojega postaje diplomirani hagioterapeut, sposoban samostalno raditi s pacijentima i voditi jednu od hagioterapijskih ustanova. Za znanstvenu i stru\u010dnu razinu hagioterapije odgovara njezin utemeljitelj prof. T. Ivan\u010di\u0107. Uz njega djeluje tim istra\u017eitelja kao i osoba osposobljenih za edukativnu i izobrazbenu djelatnost budu\u0107ih hagioterapeuta, koji rade na izobrazbi kako doma\u0107ih tako i inozemnih djelatnika.<\/p>\n Teorijski temelji hagioterapije<\/strong><\/p>\n Hagioterapija istra\u017euje one prostore \u010dovjekove du\u0161e kojima se bave filozofija i teologija\u00a0 a to zna\u010di da istra\u017euje ontolo\u0161ku razinu \u010dovjeka. Ona ima svoj autonomni predmet istra\u017eivanja i svoje autonomno podru\u010dje \u010dovjekove du\u0161e. Specifi\u010dno podru\u010dje istra\u017eivanja i terapije u hagioterapiji je \u00abbol duhovne naravi\u00bb, ka\u017ee papa Ivan Pavao II. (1)<\/p>\n Prethodna istra\u017eivanja \u010dovjekova duha\u00a0<\/strong><\/p>\n Znanstveno istra\u017eivanje \u010dovjekova duha predstavlja danas sredi\u0161nji interes u gotovo svim znanstvenim podru\u010djima. Ve\u0107 je po\u010detkom dvadesetog stolje\u0107a o duhovnoj dimenziji \u010dovjeka raspravljao njema\u010dki filozof Max Scheler. (2) Njema\u010dki su filozofi izdali prvi od tri planirana sveska o \u010dovjekovoj svijesti kao rezultat posljednjih godina istra\u017eivanja \u010dovjekove duhovne dimenzije. (3) \u2028\u00a0\u00a0 Kako filozofija tako i teologija su svestrano tra\u017eene kao partner u istra\u017eivanju\u00a0 prirodnih, medicinskih, sociolo\u0161kih i biokemijskih znanstvenih podru\u010dja. Preko dvadeset centara u svijetu osnovano je\u00a0 kako bi se ostvarila suradnja prirodnih i teolo\u0161kih znanosti. \u0160to je deterministi\u010dki kaos, \u0161to su crne rupe u svemiru, \u0161to je energija,\u00a0 sve su to pitanja koja treba temeljito istra\u017eivati, kako bi se otkrilo \u0161to je duh, \u0161to materija i s njom povezana energija, \u0161to je \u017eivot, \u0161to je smisao \u017eivota, tko je \u010dovjek, odakle je do\u0161ao, kamo odlazi sa smr\u0107u, tko je vlasnik prirode i ljudske povijesti. Kraj vrhunsko razvijene znanosti ne znamo odgovore na temeljna pitanja svijeta, \u010dovjeka i postojanja. Zato nam izmi\u010du i odgovori na pitanja bolesti i zdravlja. Brojni kongresi\u00a0 i simpoziji se odr\u017eavaju na temu odnosa religije i zdravlja, vjere i zdravlja. Postoje instituti gdje se istra\u017euju relacije izme\u0111u psihosomatske medicine i teolo\u0161ko-filozofske antropologije. Doktor teologije i medicine, dr. M. Beck, istra\u017euju\u0107i odnos psihosomatskih bolesti i teolo\u0161ke antropologije, dolazi do zaklju\u010dka da se somatske bolesti ne mogu ni cjelovito ni ispravno dijagnosticirati i lije\u010diti bez uklju\u010divanja duhovne dimenzije u medicinsku djelatnost. On ka\u017ee, da je svaka stanica \u010dovjekovog tijela o\u017eivljena duhom ili duhovnom du\u0161om te je stoga poznavanje \u010dovjekove duhovne dimenzije od presudne va\u017enosti za dijagnozu i terapiju. U svojoj knjizi \u00abRak i du\u0161a \u2013 gen, duh, mozak, Bog\u00bb, zaklju\u010duje\u00a0 da je do\u0161lo do promjena paradigmi u fizici, biologiji i medicini, da se ne prou\u010dava samo \u00abgen \u2013 stanica \u2013 organizam\u00bb nego \u00abgen \u2013 duh \u2013 mozak \u2013 sloboda\u00bb. On analizira odnos: du\u0161a \u2013 tijelo i duh \u2013 mozak. Tijelo je izraz du\u0161e. Postoji informacija: du\u0161a \u2013 gen, koja nije samo informiranje, nego i formiranje. a to formiranje ovisi o dobroti, nadi, istini, ljubavi, povjerenju i ljepoti. \u010covjek je pozvan na posljednji smisao. On mo\u017ee odbiti taj \u017eivotni temeljni poziv i izokrenuti slobodu na ograni\u010deno, zlo, egoisti\u010dno, te se na\u0107i umjesto u bitku, samo u vlastitom stanju nesigurnog postojanja, koje je izabrao. M. Beck postavlja kao mogu\u0107e uzroke malignih oboljenja u vi\u0161e podru\u010dja: rak kao krivi rast, dezintegracija umjesto integracija, rak i komunikacija, rak i spoznaja, rak i samospoznaja, rak i vlastito stanje zla, rak i potisnuti nagoni, konflikti, rak i slika Boga, rak i vje\u010dnost, rak i vjera, ufanje i ljubav, rak i supatnja zbog zla u svijetu,\u00a0 te terapija koja se doga\u0111a u: spoznaji, obra\u0107enju i novoj \u017eivotnoj orijentaciji. Na kraju va\u017eno je uo\u010diti da je \u010dovjek vi\u0161e od svojih gena. Geni mogu biti aktivirani, ako je niz faktora aktivan: okru\u017eenje, me\u0111uljudski odnosi, unutarnji \u010dovjekov \u017eivot s mislima i osje\u0107ajima, kao i egzistencijalni temeljni stavovi. Informacija i \u00abanima forma corporis\u00bb sudjeluju u tom aktiviranju. Geni imaju zajedno sa duhovno-religioznim nutarnjim \u017eivotom u \u010dovjeku svoju aktivnost. U genima se doga\u0111a direktni odnos duha i materije. A to zna\u010di da bolest raka ne stoji u ovisnosti samo o genima, okru\u017eenju, psiholo\u0161kim problemima i pitanjima smisla, nego i o \u010dovjekovu odnosu s Bogom. (4) Njema\u010dki medicinski antropolog A. Jores ka\u017ee da se na psihofizi\u010dkom podru\u010dju pojavljuje specifi\u010dno ljudska bolest\u00a0 kada \u010dovjek ne mo\u017ee\u00a0 ispuniti zahtjeve svoje savjesti te do\u0107i do smisla. To je prvenstveno duhovna bolest koja se onda mo\u017ee somatizirati. On iznosi podatak da gotovo 70% somatskih bolesti ima uzrok u du\u0161i, te ih naziva specifi\u010dno ljudskim bolestima. Tek 30% njih je uzrokovano virusima, bakterijama, parazitima, oslabljenim imunitetom, genetski i kanceroznim tvarima. (5) Ameri\u010dki neurolog i psihijatar D. G. Amen istra\u017euju\u0107i \u010dovjekov mozak nagla\u0161ava da zdrava du\u0161a pobolj\u0161ava rad mozga a zdrav mozak je bitno va\u017ean za zdravu du\u0161u. On dolazi do zaklju\u010dka da je \u010dovjekov mozak \u00abhardware\u00bb du\u0161e i da ga treba lije\u010diti i duhovnim putem. Svaka dobra i zdrava rije\u010d ozdravljuje mozak, a bolesna misao ili rije\u010d razara stanice mozga. (6) \u010covjek je bitno duhovno bi\u0107e. Stoga i njegove bolesti imaju pe\u010dat duhovnih zakonitosti. Bolest nije ne\u0161to na ili u \u010dovjeku, nego je to \u010dovjek bolestan. Neurobiolozi M. Persinger i V.S. Ramachandran u svojim istra\u017eivanjima dolaze do zaklju\u010dka da u mozgu postoji funkcija koju nazivaju \u00abbo\u017eanska komponenta\u00bb i \u00abbo\u017eanska to\u010dka\u00bb,\u00a0 a D. Amen ju naziva \u00abmodul Bog\u00bb i \u00abto\u010dka Bog\u00bb\u0161to bi trebalo zna\u010diti da je Bog bitan za \u010dovjekov \u017eivot i lije\u010denje bolesti. (7) H. Urs von Balthasar i K. Rahner ka\u017eu da su pojave somatske bolesti materijalne slike onoga \u0161to se doga\u0111a u duhu.\u00a0 Bolest je vanjsko pomanjkanje i izraz za nutarnji manjak bitka. To pomanjkanje nastupa na podru\u010dju transcendentalija: unum, bonum, verum, pulchrum, kao manjak jedinstva, istine, dobrote i ljepote. Tako se pomanjkanje istine mo\u017ee pojaviti najprije na somatskoj, a onda i psihi\u010dkoj razini. Duhovna terapija bi se sastojala u procesu pribli\u017eavanja istinitom. U dijalogu s Bogom i ljudima, ka\u017eu ovi teolozi, nalazi se istina. Pribli\u017eavaju\u0107i se njoj i dobroti bolesnik izlazi iz nutarnje razdijeljenosti. Oni tako\u0111er ka\u017eu da je \u010dovjekov duh\u00a0 izravno usmjeren na Boga. Usmjeri li se on protiv Boga, nastaje protuprirodno usmjerenje, koje se o\u010dituje kao unutarnji nesklad, kao nered i dezorijentiranost koji se mo\u017ee somatizirati. Lijek je u ispravljanju tog nereda. Zato \u0107e obra\u0107enje i molitva dovesti \u010desto do \u010dudesnog ozdravljenja, \u0161to zapravo nije \u010dudo nego otklanjanje uzroka somatskih simptoma na duhovnom podru\u010dju. Duh tada ispravno informira materiju tijela sa stani\u010dnom strukturom i promijeni ju. Tako\u0111er krive slike o Bogu donose bolesti, te je terapija u preuzimanju prave slike Boga. Pravi Bog ljubi, daje slobodu, otkupljuje od strahova i ovisnosti i \u010dovjeku poma\u017ee do svog identiteta. Ti teolozi tako\u0111er ka\u017eu da je samo prirodoznanstvena interpretacija bolesti nedovoljna, jer se zadr\u017eava na povr\u0161inskoj razini simptoma i ne vidi da iza njih stoje dublji uzroci. Ni psiholo\u0161ka razina nije posljednja interpretacijska instanca, jer je samo me\u0111urazina. Tek ontolo\u0161ko promatranje je sveobuhvatno i pokazuje pravu dijagnozu i smjer terapije. (8)\u2028\u00a0\u00a0 Autori duhovne inteligencije D. Zohar i I. Marshall smatraju da duhovna du\u0161a mo\u017ee biti bolesna, kad je \u010dovjek u nemo\u0107i uspostaviti vezu s dubokim sredi\u0161tem u sebi. Osoba mo\u017ee biti odsje\u010dena od napajaju\u0107ih korijena osobnosti u temelju osobe i postojanja (9) C. G. Jung ka\u017ee da kod duhovnih ili egzistencijalnih bolesti treba shvatiti da se radi o du\u0161i, koja nije na\u0161la svoj smisao. (10) Bol du\u0161e je u korijenu mnogih fizi\u010dkih oboljenja. Utemeljitelj logoterapije V. Frankl smatra da suicidalne misli dolaze tamo\u00a0 gdje ljudi imaju od \u010dega \u017eivjeti ali nemaju za\u0161to \u017eivjeti. Gubitak smisla je u dnu mno\u0161tva psihi\u010dkih i somatskih bolesti. (11) Duhovne bolesti kao o\u010daj, zlo i opsjednutost su uzrokovane manjkom duhovne inteligencije, ka\u017eu D. Zohar i I. Marshall. Odvojenost od sebe, drugih i Boga stvara osje\u0107aj nemo\u0107i da se stupi u dodir s integrativnim sredi\u0161tem u sebi i uzrokuje \u0161izofreniju, ka\u017eu oni. To je egzistencijalni vakuum, kako ga naziva Frankl. Psihijatrijska istra\u017eivanja s kraja devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a dolaze do zaklju\u010dka da 60-70 % stanovni\u0161tva u razvijenim zemljama pati od nekog oblika \u0161izofrene dezorijentacije. Ljudi to izra\u017eavaju kao depresiju, umor, anoreksiju, stres i ovisnost, \u0161to su bolesti smisla, otkinutost od duhovnog sredi\u0161ta, odijeljenost od vrednota, svrhe, smisla, korijena i razloga \u010dovje\u0161tva. (12)\u2028\u00a0\u00a0 D. Goleman nagla\u0161ava da postoji nesvjesna spoznaja i da njome \u010dovjek ne samo spoznaje moralne vrednote nego se za njih nesvjesno i odlu\u010duje. (13) To zna\u010di da je duhovna spoznaja iznad racionalne i da je kategorija \u00abpodsvijest\u00bb i \u00abnesvjesno\u00bb samo psihi\u010dka a ne i duhovna.<\/p>\n \u0160to je duh<\/strong><\/p>\n Temeljno je stoga pitanje, \u0161to je \u010dovjekov duh. Filozofija i teologija govore o \u010dovjekovoj duhovnoj du\u0161i, jer \u010dovjek nije \u010disti duh poput an\u0111ela nego otjelovljeni duh ili oduhovljeno tijelo. Kad govorimo o \u010dovjekovoj duhovnoj dimenziji tada se treba \u010duvati da ju ne pomije\u0161amo s njegovom religiozno\u0161\u0107u. Religioznost je samo jedan segment \u010dovjekove duhovnosti, dok je duhovnost \u010ditav \u010dovjek. \u2028\u00a0\u00a0 Duh i dah idu zajedno. Ruah (hebr.) zna\u010di povjetarac i vihor, pneuma (gr\u010d.) je \u017eivotni dah, spiritus (lat.) disanje koje odr\u017eava \u017eivot. Duh je nematerijalan, o\u010dima tijela nevidljiv.\u00a0 Grci upotrebljavaju izraz nous (nus) koji ozna\u010dava misaonu djelatnost u opreci prema osjetnoj aktivnosti \u010dovjeka. Duh u lat. osim spiritus naziva se animus i mens. \u010covjek je jedinstvo, osoba sastavljena od du\u0161e i tijela,\u00a0 od dva principa, materijalnog i duhovnog.\u00a0 Prema biblijskom izvje\u0161taju \u010dovjek se odijelio od \u017eivotinja kada mu je Stvoritelj na\u010dinio tijelo od praha zemaljskoga a nakon toga mu udahnuo svoj \u017eivotni dah (Post 2,7). Duh se ne spoznaje kao objekt, nego je on uvjet spoznaje, kao svjetlost u kojoj se sve spoznaje. No du\u0161a je objekt spoznaje i princip \u017eivota. U du\u0161i se prepoznaje duh. Spoznaju\u0107i objekte tematski, izravno, \u010dovjek neizravno spoznaje duha. Duh je sloboda od prostora i vremena i transcendencija, nadilazi \u010dovjeka i sveukupnost svega. On je slobodan od svega i slobodan za sve. On je stvarnost u kojoj se sve mo\u017ee spoznati i u kojoj sve postoji. On omogu\u0107uje da \u010dovjek razmi\u0161lja i da razjedinjeno dovede u logi\u010dku cjelinu. On mo\u017ee iz razjedinjene materije stvarati nove oblike, koji su materijalno isti a formalno razli\u010diti. Forma je duh. \u010covjek je \u010ditav \u010dovjek, jer ga takvim \u010dini duh koji Bog nije stvorio, nego udahnuo. Djelovanje duha u \u010dovjeku jest du\u0161evni proces duha u duhovnoj du\u0161i. Iskustvo duha je iskustvo duhovnih procesa u du\u0161i.\u00a0 (14)\u2028\u00a0 \u010covjekov duh dr\u017ei\u00a0 na okupu \u010ditavo \u010dovjekovo bi\u0107e, tijelo i du\u0161u,\u00a0 i daje \u017eivot i zdravlje \u010ditavom \u010dovjekovom organizmu. Gdje je duh sprije\u010den u djelovanju, nastaje bolest.\u00a0 Lijekovi ne\u0107e izlije\u010diti tijelo, ako je duh potpuno zako\u010den. Ili je mogu\u0107e da ono \u0161to lije\u010dnik proglasi neizlje\u010divim, \u010dovjek izlije\u010di duhovnom snagom vjere.\u2028Duh je pokreta\u010dki i \u017eivotvorni princip koji fizi\u010dkom organizmu udahnjuje \u017eivot.\u00a0 Dokaz duha u \u010dovjeku\u00a0 jest \u010dinjenica da \u010dovjek mo\u017ee postaviti egzistencijalan pitanja,\u00a0 tra\u017eiti smisao i vrijednost svega \u0161to radi i za\u0161to \u017eivi. Duhom \u010dovjek sagledava sve u \u0161irem smislenom kontekstu, on se mo\u017ee duhom distancirati od doga\u0111aja i sa\u010duvati mir i trijeznost. \u017divotinje su zadane instinktom, \u010dovjek slobodan. \u010covjek mo\u017ee mijenjati pravila, izmijeniti situacije, biti kreativan, sanjati, te\u017eiti, projektirati, izdi\u0107i\u00a0 se iz moralnog blata. Duh prethodi kulturama i vrijednostima, napaja se u sredi\u0161tu svega postojanja, u Bogu. Duh daje smisao \u017eivotnoj borbi,\u00a0 ujedinjuje sve i preobra\u017eava, on je sr\u017e savjesti. Njime \u010dovjek nadrasta male uske horizonte, svoj mali ego i ulazi u vizije istine, dobrote i ljepote, \u010dime prelazi granice svog ja. Duh poma\u017ee u borbi dobra i zla, \u017eivota i smrti, patnje i o\u010daja. Duh na\u0161e male probleme smje\u0161ta u dublje cjeline i sveobuhvatne perspektive. Bez njega i iskustva njegova djelovanja na\u0161e vizije ostaju zamagljene, \u017eivot prazan a svrha \u017eivota ograni\u010dena. Manjak duha nas \u010dini frustriranima, bolesnima, bez smisla i snage za borbu, malaksalima, malodu\u0161nima, te po\u010dinjemo biti duhovno tupi tra\u017ee\u0107i smisao u izopa\u010denim stvarima, materijalnim dobrima, promiskuitetnom seksu, besmislenoj pobuni, nasilju, drogi, okultizmu New Age-a. (15)<\/p>\n Struktura duhovne du\u0161e<\/strong><\/p>\n \u010covjek je du\u0161a i tijelo. To se ne da dijeliti, ali se radi znanstvenog istra\u017eivanja treba razlikovati. Du\u0161a ima razne mo\u0107i i funkcije kako psihi\u010dke tako i duhovne. Mo\u0107i duhovne du\u0161e mo\u017eemo nazvati strukturom duhovne du\u0161e, a one djeluju poput organa u nekom organizmu. One \u010dovjeka izdi\u017eu iznad biljaka i \u017eivotinja, koje imaju vegetativni i psihi\u010dki ali ne i duhovni \u017eivot. \u017divotinje i biljke nisu osobe, nemaju svoj ja, dostojanstvo, \u017eivotinje umiru fizi\u010dki cjelovito, one nemaju morala, one ne misle, ne govore, ne pi\u0161u, ne kreiraju, one nisu slobodne nego zadane, one nisu karakter nego mehanizmi instinkta, one nemaju likovnu, glazbenu, dramsku umjetnost, one nisu religiozne, nemaju filozofije, vjere, znanosti, kulture, stvarala\u0161tva, transcendencije. \u010covjek naprotiv ima strukturu duhovne du\u0161e kojom nadilazi sav\u00a0 biolo\u0161ki svijet i sve stvari.\u2028Aktivnost te strukture, tog duhovnog organizma, je duhovna. \u010covjek je osoba i zato ima svoj \u00abja\u00bb, on je okupljen u sebi i svjestan sebe, on dr\u017ei sebe i svoju sudbinu u ruci. Kao osoba on ljudima mo\u017ee re\u0107i \u00abti\u00bb, ali ne i mrtvoj i biolo\u0161koj prirodi. On i Stvoritelju ka\u017ee \u00abti\u00bb, njega mo\u017ee pozvati na razgovor i odgovornost. Kao osoba \u010dovjek jest, on nema osobu, nego on jest osoba. On ima neotu\u0111ivo dostojanstvo, slobodan je, odlu\u010duje o sebi, u bezbrojnim je odnosima, gospodar prirode i odgovoran za svijet. Kao osoba on je svjestan sebe, svjestan dobra i zla, slobode odluke, patnje, smrti, \u017eivota, dobrote, istine, ljepote. On i \u010dezne, a ne samo \u017eeli. Kao osoba on je sebi va\u017eniji od svega drugog.\u00a0 (16) \u2028Kao posjednik \u017eivota, ne samo somatskog i psihi\u010dkog, nego i duhovnog, vje\u010dnog, on nadilazi kognitivno i aksiolo\u0161ki sve stvoreno. On spoznaje uvijek dalje od pojedina\u010dnog i kolektivnog, on spoznaje bitak i izvorni bitak \u2013 Boga. On spoznaje da nema \u017eivot u sebi nego u bitku \u2013 u Bogu.\u00a0 Njemu je Bog sudbina, najva\u017enije bi\u0107e i najve\u0107a drama. On tako\u0111er zna da mu je va\u017enije biti dobar i istinit nego imati bilo \u0161to. On je spreman umrijeti iz ljubavi, za slobodu, za pravdu, za dobro i za istinu. Njemu su sloboda i dobrota va\u017eniji od psihofizi\u010dkog \u017eivota. On se i do\u017eivljava da ima ne samo psihofizi\u010dki nego i duhovni \u017eivot. Va\u017enije mu je umrijeti nego ubiti duhovno-moralni \u017eivot.\u00a0 Ako su mu novac, hrana i imanje va\u017eniji od morala on se do\u017eivljava kao ne\u010dovjek, da se spustio na razinu \u017eivotinje, da prestaje biti \u010dovjek i da je bez budu\u0107nosti. \u010cine\u0107i dobro u slobodi savjesti, \u010dovjek ima iskustvo da je vje\u010dan, slavan, dostojanstven i neuni\u0161tiv.\u2028\u010covjek ima savjest. Ona je glas bitka. Transcendentalne oznake bitka su: jedan, istinit, dobar i lijep. Zlo je manjak bitka, a zlo je jednako neistina, ru\u017eno\u0107a kao i nepravda i zlo\u0107a. \u010cine\u0107i zlo, \u010dovjek si oduzima postojanje, on vi\u0161e nema kamo i\u0107i, sve je manji, slabiji i izgubljen. \u010cine\u0107i pak dobro, on ostaje neuni\u0161tiv i slobodan, a to zna\u010di \u010dovjek u punom smislu rije\u010di. Spozna li \u010dovjek da treba \u010diniti dobro, a \u010dini zlo, tada do\u017eivljava duboku bol, krik svoje du\u0161e, razdvajanje od \u017eivota, ponore boli i patnje, ka\u017ee B. H\u00e4ring. (17) \u010cine\u0107i zlo, \u010dovjek do\u017eivljava krivicu, hvata ga strah jer ga svi mogu osuditi, ne smije nikome na o\u010di te je u stalnom bijegu zakovan u uske prostore gri\u017enje savjesti koja ga pe\u010de, progoni i mu\u010di.\u2028Osobita struktura \u010dovjekove duhovne du\u0161e je intelekt. Filozofi epistemolozi ga razlikuju od razuma ili ratio. Intelektom \u010dovjek spoznaje postojanje apsolutne istine, bitak kao neuni\u0161tivo postojanje, dobrotu kao uvjet postojanja, istinu i jedinstvo. Spoznaja intelekta je intuitivna, kako ka\u017ee sama rije\u010d \u2013 intus legere. Njome \u010dovjek na neki na\u010din vidi sr\u017e svega i njime transcendira sve. Intelektom je svjestan sebe, drugih ljudi i Boga. Njime prepoznaje smisao svega i sebe. Jasno prepoznaje zahtjeve moralne savjesti, istra\u017euje cilj svoga hodanja zemljom, doku\u010duje i ono \u0161to nadilazi svemir i sve stvoreno. Njime prepoznaje sebe, on sebe autoreflektira, njime razmi\u0161lja, projektira, otkriva, pita, istra\u017euje, ide do sr\u017ei svega postojanja. Intelektom \u010dovjek spoznaje da je mudrost sveobuhvatna spoznaja koja u sebi sa\u017eima znanost, kulturu, moral i vjeru. Intelektom \u010dovjek neizmjerno nadilazi samoga sebe, ne smiruje se ni kod jedne ograni\u010dene spoznaje, ne zadovoljava ga ni\u0161ta privremeno, zemaljsko, samo ljudsko. Obdaren intelektom, \u010dovjek ne mo\u017ee ne pitati odakle je, kamo ide, tko je, za\u0161to postoji, koja mu je svrha \u017eivota, \u0161to je svemir, gdje je Stvoritelj svega, \u010dija je zemlja, za\u0161to patnja, \u0161to je smrt, u \u010demu stoji svemir, \u0161to je sre\u0107a, ima li \u017eivot i poslije smrti, za\u0161to ga nitko nije pitao \u017eeli li \u017eivjeti, \u010diji je, kome odgovara, \u0161to smije a \u0161to ne smije, \u0161to je to \u0161to mu manjka i kada sve ima, \u0161to je to \u0161to mu je dostatno i kada ni\u0161ta drugo nema. Intelekt stvara filozofiju, teologiju, refleksiju o smislu, moralu, vrednotama, \u017eivotu i smrti. Intelekt spoznaje kvalitete, ratio kvantitete. (18) \u2028Osobita struktura \u010dovjekove duhovne du\u0161e je srce. Ono je sredi\u0161te \u010dovjeka, prostor u koji sve ulazi, gdje se sve vrednuje i iz \u010dega izlaze odluke, govor, djelatnost i iskustvo. Tu se ra\u0111a ljubav, odlu\u010duje o smislu \u017eivota, prepoznaje vrednote i spoznaje Boga. \u2028Slobodna volja je bitna struktura duhovne du\u0161e. Bit duha je sloboda, ka\u017eu Hegel i Berdjajev. Slobodom \u010dovjek raspola\u017ee svojom sudbinom, njome odlu\u010duje o dobru i zlu, \u0161to \u0107e raditi i kako raditi, ho\u0107e li \u017eivjeti ili ne, ho\u0107e li se opredijeliti za vremenite ili nerazorive vrednote. Treba razlikovati \u00abslobodu od\u00bb od \u00abslobode za\u00bb.\u00bbSloboda od\u00bb je odvezanost od svega \u0161to ko\u010di \u010dovjekovu neome\u0111enost, bezgrani\u010dnost, moralnost i postojanje. \u00abSloboda za\u00bb je sposobnost u svakom trenu raspolagati sobom i svojim \u010dinima na bezbroj na\u010dina. Sloboda je zato nevezanost na zlo a mo\u0107 za dobro. Ovisnost je gubitak slobode, vezanost slobode na ograni\u010deno i besmisao. Sloboda se ne zadovoljava malim posjedima, trenutnim i ograni\u010denim, ona \u017eeli uvijek dalje, mijenjati sve, spoznavati vi\u0161e, voljeti ja\u010de, nikada se i nigdje ne zaustaviti, nego i\u0107i ususret apsolutnom bitku. Sloboda je \u010dovjekova mo\u0107, \u010de\u017enja, neograni\u010denost i sre\u0107a, vrednota za koju on daje \u017eivot. Zlo ograni\u010dava i razara slobodu, la\u017e zavodi na stranputice, mr\u017enja frustrira. Bitak i sloboda su jednako neograni\u010deni, gdje se sloboda zaustavlja, ona zaostaje za bitkom te u njoj nastaje besmisao, frustracija, suicid. (19) Karakter je tako\u0111er jedna od struktura \u010dovjekove duhovne du\u0161e. To je mjesto \u010dovjekove sposobnosti za vrline, za vrednote, za ljubav, za dobro, za vjernost, za istinu. Karakter je vrhunska sposobnost za slobodu i postojanje. Nekarakteran \u010dovjek je slabi\u0107, ne\u010dovjek, frustriran, be\u017eivotan, bez budu\u0107nosti. Karakteran \u010dovjek je slobodan, mudar, pronicljiv, pun projekata, dostojanstven, kreativan i human. \u2028Kulturna i znanstvena kreativnost je struktura \u010dovjekove du\u0161e koja pokazuje da su \u010dovjek i priroda nedovr\u0161eni projekti. \u010covjek je bi\u0107e u projektu. U kulturi, umjetnosti, znanosti duh \u010dini materijalnu stvarnost sposobnom za neizmjerno mnogo oblika postojanja.\u2028Vrhunska struktura duhovne du\u0161e je religioznost. To je sposobnost \u010dovjeka dose\u0107i izvor svega, smisao postojanja, susresti bo\u017eanski \u00abti\u00bb, svrhu i cilj svega, smiriti se u onom koji je bitak i apsolutna sloboda. Religioznost je \u010dovjekova sposobnost da u sebi komunicira sa Stvoriteljem i da se ne osje\u0107a osamljen, napu\u0161ten i frustriran. Dok je ta sposobnost usmjerena na Stvoritelja, ona ozdravlja \u010dovjeka, no ako se umjesto na Boga usmjerava na bogove onda uni\u0161tava \u010dovjeka i samu sebe.\u2028U strukturu duhovne du\u0161e spada i spolnost, odnosno podijeljenost \u010dovjeka na rod, da postoji kao mu\u0161ko i \u017eensko. Ona je odraz Bo\u017eje slike u \u010dovjeku, po njoj je \u010dovjek bitno dru\u0161tveno bi\u0107e, u sebi trojstven, ostvaren kao mu\u0161ko i \u017eensko s mogu\u0107no\u0161\u0107u stvaranja tre\u0107eg \u010dovjeka. Ona se ne smije poistovjetiti sa seksualno\u0161\u0107u i erotikom, nego pripada duhovnom redu \u010dovjekova postojanja. \u2028U strukturu duhovne du\u0161e mogli bismo ubrojiti i vjeru, nadu i ljubav. Vjera je spoznaja da nas netko voli i simpatizira, da od njega mo\u017eemo o\u010dekivati samo dobro i da kraj njega mo\u017eemo projektirati svoje djelovanje i svoj \u017eivot u nedogled. Nada je sigurnost da nikada ne mo\u017eemo ispasti iz postojanja jer Bog je ljubav. Ljubav je pak iskustvo da je onaj tko nas voli na\u0161a sudbina te da stoga i njega treba voljeti jer je on \u010de\u017enja na\u0161eg bi\u0107a i postojanja.\u2028Vidimo da je \u010dovjek sasvim razli\u010dit od biljaka i \u017eivotinja, on je gospodar svega, kruna stvaranja. Sve \u0161to ga od njih razlikuje jest duh. Duh je temeljna stvarnost iz koje je sve drugo izvedeno. Bitak je duh, \u017eivot je duh, eti\u010dko-moralne vrednote su duh, misao je duhovna, Bog je duh. Sve prirodne zakone i energije, sve biolo\u0161ke zakone, svu \u010dovjekovu kreativnost dr\u017ei u funkciji duh.<\/p>\n Terapija duhovnih bolesti<\/strong><\/p>\n Kao \u0161to mo\u017ee oboljeti psihi\u010dki dio \u010dovjekove du\u0161e tako i duhovni, kako strukture \u010dovjekove psihe tako i strukture \u010dovjekove duhovne du\u0161e. Tri su razine duhovnih bolesti: kognitivne, aksiolo\u0161ke i antropolo\u0161ke.\u2028Kognitivne nastaju ako \u010dovjek ne poznaje zakonitosti fizikalnog i biolo\u0161kog svijeta, dru\u0161tva i svoje osobnosti, svoje savjesti, ako ne poznaje zakonitosti prirodnog morala i etike, ako ne vidi smisao svog \u017eivota i djelovanja, ako se suprotstavlja zakonima svoje duhovne strukture, ili ako nosi u sebi krivu sliku o sebi, svijetu, o moralu i etici te o Bogu. Terapija se sastoji u ispravljanju krivih slika na duhovnoj razini \u010dovjeka, krivih \u017eivotnih stavova i u pouci o zakonitostima \u017eivota i \u010dovjeka.\u2028Aksiolo\u0161ke duhovne bolesti se javljaju kada se \u010dovjek suprotstavlja zakonitosti svoje savjesti, dostojanstva, smisla, karaktera, slobode, intelekta, kreativnosti i religioznosti. Drugim rije\u010dima one razaraju \u010dovjekov duhovni organizam kaka \u010dovjek \u010dini zlo ili kada grije\u0161i svjesno ili nesvjesno. Svjesno pristajanje uz zlo ra\u0111a jo\u0161 i iskustvom krivice, koja vodi depresiji i suicidalnim poku\u0161ajima, kako bi se izbjeglo boli duhovne du\u0161e. Bol se javlja najprije u savjesti, koja je glas bitka, a onda kroz egzistencijalni strah koji upozorava da je \u010dovjekov \u017eivot ugro\u017een u temelju postojanja, jer je zlo pomanjkanje ne samo dobra nego i bitka a to zna\u010di postojanja. Budu\u0107i da je savjest organ smisla, kako ka\u017ee V. Frankl, \u010dine\u0107i zlo \u010dovjek gubi smisao, on osje\u0107a da nikuda ne ide, da nema kamo po\u0107i, da je izgubljen i kriv. To je samoubojstvo duhovne du\u0161e. Terapija se sastoji u pouci o uzrocima \u010dovjekove patnje a onda u hodu prema obratu pacijentovog\u00a0 krivog stava i djelovanja. To je put odluke za dobro i humano, za duhovno zdravlje, te u praksi pomirenja, odnosno opra\u0161tanja i kajanja. Stru\u010dni naziv za te terapije je eirene terapija i dinamis terapija.\u2028Antropolo\u0161ke duhovne bolesti nastaju iz \u010dovjekove nemo\u0107i da potpuno raspola\u017ee sobom, iz gubitka temeljnog povjerenja i iz uvreda koje se do\u017eive u me\u0111uljudskim odnosima. \u010covjek je bi\u0107e od drugog, nema sudbinu u svojim rukama. Stoga je povjerenje u onoga tko je nositelj njegove sudbine za \u010dovjeka od bitne i \u017eivotne va\u017enosti. Terapija se sastoji u obnovi ili uspostavljanju povjerenja u onoga tko je izvor i \u010duvar \u010dovjekove egzistencije. Bazi\u010dna sigurnost ili temeljno povjerenje mo\u017ee biti o\u0161te\u0107eno ili gotovo izgubljeno ako pacijent nije u ranom djetinjstvu imao okru\u017eenje nje\u017enosti, ljubavi i vrednovanja. Gubitak tog povjerenja uzrokuje najte\u017ee traume, bolesti i patnje. Jedni pacijenti imaju osje\u0107aj da fizi\u010dki venu, drugi \u0107e trpjeti od te\u0161kih psihi\u010dkih trauma, a jedni opet postati agresivni. Kod svih se pojavi osje\u0107aj krivice, strahova, depresija sve do suicidalnih poku\u0161aja. Terapija se sastoji u obnovi i lije\u010denju bazi\u010dne sigurnosti tzv. agape terapijom i pistis terapijom. Uvrede koje nam nanose drugi vode do agresivnosti ili autoagresivnosti, do boli i patnje, osje\u0107aja manje vrijednosti, osje\u0107aja krivice i besmisla. Terapija se sastoji u povezivanju pacijenta s bezuvjetnom ljubavlju, s izvorom njegova \u017eivota, s onim koji je izvor svakog povjerenja jer je ljubav, a ne samo netko tko ljubi, pa mo\u017ee i prestati ljubiti. Osobita terapija je opra\u0161tanje, koje treba razlikovati od pomirenja. Opra\u0161tanje osloba\u0111a zla koje povrije\u0111eni pacijent osje\u0107a, osloba\u0111a ga agresivnosti, donosi mu osje\u0107aj vrijednosti i dostojanstva, koje su mu uvrede razorile, te bezuvjetno prijateljstvo onoga tko stoji na po\u010detku pacijentova postojanja. Agape terapija lije\u010di bol zbog nanesene uvrede, a pistis terapija nosi mir du\u0161e i uspostavu dostojanstva i povjerenja u ljude i u sebe. Napokon pneumo-terapija uspostavlja vrline i kreposti kao zdrave sposobnosti i snage za \u017eivot i stvarala\u0161tvo. \u2028Hagioterapija dakle otkriva da su uzroci duhovnih bolesti, odnosno boli du\u0161e, u prekonceptualnom, bazi\u010dnom, egzistencijskom i aktualnom podru\u010dju \u010dovjekova postojanja. Prekonceptualno podru\u010dje predstavlja genetske sklonosti pacijenta na duhovnoj razini njegova bi\u0107a. Bazi\u010dno zna\u010di da se u djetetu od za\u010de\u0107a do tre\u0107e godine \u017eivota nije uspjelo razviti temeljno povjerenje, \u00bbbasic security\u00bb, te takva djeca fizi\u010dki venu ili imaju kroni\u010dne bolesti ili su agresivna. Egzistencijsko podru\u010dje je ono u kojem je \u010dovjek u strahu za svoj opstanak zbog krivice, nemo\u0107i da raspola\u017ee \u017eivotom, zbog zla u svijetu i neznanja kako da stupi u prijateljski odnos s Bogom. Aktualno podru\u010dje jesu uvrede koje \u017eivot donosi sobom zbog zla, bolesti i patnje svijeta.\u2028Kako bismo jo\u0161 detaljnije specificirali duhovne bolesti istra\u017eujemo ih na svakoj strukturi duhovne du\u0161e posebice. Osobnost mo\u017ee zadobiti specifi\u010dne traume, savjest boli na svoj na\u010din, \u00absrce\u00bb je depresivno, intelekt ne pristaje na la\u017e i prijevare, on tra\u017ei kriti\u010dnost i intelektualno po\u0161tenje, sloboda ima svoje granice, a to su zakonitosti morala i etike, karakter \u010dovjeka baca na tlo, ako pristaje na nemoral i pokazuje da se spustio ispod razine humanosti, znanstvena i kulturna kreativnost zahtijevaju akribiju, religioznost tra\u017ei iskrenost.\u00a0 Tom aspektu prou\u010davanja duhovnih bolesti mo\u017eemo jo\u0161 dodati i njihovo istra\u017eivanje pod vidom poroka, patnji, devijantnih stavova, suicidalnih misli, kao mediumpsihozu, ovisnosti i simptomatska oboljenja. Kad one konvertiraju u somatske ili psihi\u010dke bolesti tada se mogu\u00a0 uzro\u010dno lije\u010diti samo na duhovnom podru\u010dju. Zato nam pacijenti dolaze i sa somatskim i psihi\u010dkim oboljenjima kako bi se ustanovilo da li je uzrok njihovih tegoba n duhovnom podru\u010dju \u010dovjeka. U hagioterapiji se posreduje slika Boga koji nije \u010dovjekov neprijatelj i konkurent nego prijatelj koji \u010dovjeku razvija \u017eivot, vodi ga k sebi i poma\u017ee mu prona\u0107i unutarnje sredi\u0161te, identitet i svoju izvornost. Bog je temeljna dimenzija \u010dovjeka i on nije \u010dovjekova opasnost nego njegov prolaz u \u017eivot, on nije manje nego vi\u0161e \u017eivota, ne smrt nego uskrsnu\u0107e, ne ograni\u010deni nego vje\u010dni \u017eivot, ne gubitak, nego pove\u0107anje slobode, ne mr\u017enja nego ljubav. \u2028\u00a0 Istra\u017eivanja pokazuju kako je duhovna dimenzija \u010dovjeka veoma utjecajna i va\u017ena u osloba\u0111anju od svih bolesti. Tako \u010dak \u0161ezdeset puta br\u017ee zacjeljuju rane kod bra\u010dnih parova ako su u slozi nego ako su u konfliktu. Trostruko br\u017ee se izlije\u010de oni za koje se moli. Veoma se utje\u010de na zdravlje ako se izra\u017eava vjera u Boga ili ako se Boga shvati kao lije\u010dnika. Osobito je va\u017eno lije\u010diti \u010dovjeka najprije na njegovoj duhovnoj razini, jer ona je odgovorna\u00a0 \u010dak za 70% simptomatskih somatskih i psihi\u010dkih bolesti. \u010covjek me\u0111utim duhovno ozdravlja kada mu se vrati dostojanstvo osobe, kad se za\u0161titi i osmisli njegov \u017eivot, pokajanjem rastereti savjest, kad \u010dovjek prestane negativno i zlo misliti i govoriti, kad se odlu\u010duje za dobro, moralno i eti\u010dko, kad vjeruje u dobro i istinu, kad je kriti\u010dan, kad ljubi ljepotu, po\u0161tuje Boga, slu\u0161a savjest.<\/p>\n Ra\u0161irenost hagioterapije<\/strong><\/p>\n Hagioterapija je osnovana i razvijana u Zagrebu. Njezin prvi slu\u017ebeni i javni nastup je bio osnivanje Centra za duhovnu pomo\u0107 u kolovozu 1990. godine u Zagrebu. Uskoro su osnovani sli\u010dni centri u Austriji, Njema\u010dkoj, Belgiji, Nizozemskoj, \u0160vicarskoj, Italiji i Sloveniji, a u osnivanju su u Bosni i Hercegovini, SAD-u, Ukrajini, Slova\u010dkoj, Estoniji i Ju\u017enoj Koreji.\u2028Ubrzo nakon osnivanja Centra za duhovnu pomo\u0107 u Zagrebu po\u010dinje se hagioterapijskom djelatno\u0161\u0107u u drugim mjestima Hrvatske, te se tamo osnivaju Centri za hagioterapiju. Prvi takav je osnovan u Virovitici, zatim u Osijeku, Slavonskom Brodu, Rijeci, Splitu, a u osnivanju su u Bjelovaru, Dubrovniku, Omi\u0161u, \u0160ibeniku, Zadru, na Visu i Malom Lo\u0161inju, u Novoj Gradi\u0161ki, Ludbregu, Vara\u017edinu, \u010cakovcu, Koprivnici i Karlovcu.\u2028U centrima rade u stalnom radnom odnosu jedna ili vi\u0161e osoba a poma\u017eu im brojni dragovoljci u Centru ili terenskim radom. Financije za stalne djelatnike u centrima dobivaju se predlaganjem projekata gradovima, \u017eupanijama, republi\u010dkim i vladinim ustanovama ili inozemnim donatorima.\u2028Centri za hagioterapiju imaju svoje web stranice te se o njima mo\u017ee tamo detaljnije informirati, a pacijenti se dogovaraju o terminima preko telefona najbli\u017eeg Centra.<\/p>\n Bilje\u0161ke\u2028\u00a0\u20281\u00a0\u00a0\u00a0 usp. Ivan Pavao II, Salvifici doloris \/SD\/, 1984, br.5.\u20282\u00a0\u00a0\u00a0 usp. M. Scheler, \u010covjekov polo\u017eaj u kozmosu, Zagreb 2005.\u20283\u00a0 usp. Thomas Metzinger, \/ur.\/ Grundkurs Philosophie des Geistes, Bd 1: Ph\u00e4nomenales Bewusstsein, Mentis Paderborn 2006. \u20284\u00a0\u00a0 usp. Matthias Beck, Der Krebs und die Seele. Gen- Geist- Gehirn- Gott, Sch\u00f6ningh 2004. \u20285\u00a0\u00a0 usp. Arthur Jores, \u010covjek i njegova bolest, Oko tri ujutro, Zagreb 1998, str. 72 i 150.\u20286\u00a0\u00a0 usp. Daniel G. Amen, Lije\u010denje hardwarea du\u0161e, VBZ, Zagreb 2003, str. 20.\u20287\u00a0 usp. Danah Zohar i Ian Marshall, SQ, Duhovna inteligencija su\u0161tinska inteligencija, VBZ Zagreb 2002, str. 86 \u2013 90.\u20288\u00a0 usp. Karl Rahner, Schriften zur Theologie II,\u00a0 str.292. Tako\u0111er Hans Urs von Balthasar, Herrlichkeit. Eine theologische Aesthetik I, Einsiedeln\u00a0 1961, str.93.\u20289\u00a0\u00a0\u00a0 usp. Danah Zohar-Ian Marshall, SG, VBZ Zagreb 2002, str. 151.\u202810\u00a0 usp. Carl G. Jung, Briefe, Bd.2 str. 80.\u202811\u00a0 usp. Viktor Frankl, Bog podsvjesti, Oko tri ujutro Zagreb 1980, str. 80.\u202812\u00a0 usp. Danah Zohar, Ian Marshall, SQ str.150-151.\u202813\u00a0 usp. D. Goleman, Emocionalna inteligencija, Mozaik knjiga, Zagreb 1997 str. 18.\u00a0 \u202814\u00a0 usp. N. Berdjajev, Duh i realnost, KS Zagreb 1985, str. str.36.\u202815\u00a0\u00a0 usp. D. Zohar-J.Marshall, SQ, VBZ, Zagreb 2002, str. 23-33. \u202816 usp. Emerich Coreth, Was ist der Mensch? Grundz\u00fcge einer philosophischen Anthropologie, Tyrolia Innsbruck, 1986, str. 62-99. \u202817\u00a0 usp. Bernhard H\u00e4ring, Kristov zakon I, KS Zagreb 1973, str. 162-164.\u202818\u00a0 usp. Emerich Coreth, Grundriss der Metaphysik, Tyrolia Innsbruck, 1994, str.48 sl. \u202819\u00a0 usp. Emerich Coreth, Vom Sinn der Freiheit, Tyrolia Innsbruck, 1985, str. 64 sl.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[4],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.cdp.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/144"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.cdp.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.cdp.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.cdp.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.cdp.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=144"}],"version-history":[{"count":5,"href":"http:\/\/www.cdp.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/144\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":204,"href":"http:\/\/www.cdp.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/144\/revisions\/204"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.cdp.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=144"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.cdp.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=144"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.cdp.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=144"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}