![\"prof.](\"http:\/\/www.cdp.hr\/wp-content\/uploads\/2014\/12\/prof.-T.-Ivan\u010di\u0107.jpg\")
<\/a><\/p>\n<\/p>\n
Profesore Ivan\u010di\u0107, Vi ste otkriva\u010d hagioterapije i znanstveno ju razvijate. Dokle ste stigli u tim naporima?<\/strong><\/p>\n Hagioterapija prvenstveno istra\u017euje \u010dovjekovu duhovnu dimenziju ili, kako to teolozi ka\u017eu, duhovnu du\u0161u. Hagioterapija je istra\u017eivanje onoga \u0161to bi trebalo lije\u010diti i treba li uop\u0107e lije\u010diti. Kad sam 90-ih godina osnivao Centar za duhovnu pomo\u0107 u Zagrebu, vidio sam da nemamo nikakve teorijske podloge za takvo lije\u010denje, osim ono \u0161to nam je ostalo od seminara, neka vrsta nutarnjeg iscjeljenja du\u0161e koje smo donekle preuzeli od doktora Heriberta M\u00fchlena, velikoga njema\u010dkog teologa i prijatelja, a s druge strane od raznih karizmatskih molitvenih skupina u svijetu i kod nas. Me\u0111utim, neko nutarnje nadahnu\u0107e nas je tjeralo dalje. Vidjeli smo da se samim nutarnjim iscjeljenjem ne mijenja toliko ne\u0161to dublje u \u010dovjeku, \u010dovjek ne postaje druga\u010diji, neke rane ne nestaju da ih ne znam koliko iscjeljujemo. Temeljito sam krenuo istra\u017eivati, najprije kod raznih filozofa pa teologa, a onda i kod suvremenih neuroznanstvenika, \u0161to bi to bilo \u201e\u010dovjekova duhovna dimenzija\u201c. Spoznao sam neki nutarnji zov koji me tjera da tako prou\u010davam \u010dovjeka i kako to nije ne\u0161to religiozno niti psihi\u010dko, nego da mora biti ne\u0161to specijalno u \u010dovjeku \u0161to mo\u017eda jo\u0161 nije ni dodirnuto i da bi to trebalo istra\u017eiti.\u2028\u00a0\u00a0 Nai\u0161ao sam na encikliku Ivana Pavla II, Salvifici doloris, gdje ka\u017ee kako postoje i duhovne boli. Osim psihi\u010dkog odraza boli du\u0161e, postoji dakle i bol duhovne naravi. Time su mi se otvorile o\u010di \u0161to bi to bila duhovna dimenzija, prema tome duhovna bolest, duhovna dijagnoza, a onda i duhovna terapija. Otada istra\u017eujem, kod filozofa i teologa \u2013 kod srednjovjekovnih teologa, sv. Tome, \u010dak i kod isto\u010dnih filozofa i teologa, npr. Berdjajeva, kod crkvenih otaca i u Bibliji, ba\u0161 pitanje duhovne dimenzije. Danas mi je jasno kako se mo\u017ee razgrani\u010diti i gotovo definirati jedno podru\u010dje na koje zapravo kao da nitko nije ra\u010dunao. Kad sam prepoznao \u010dovjekovu strukturu duhovne du\u0161e: da je to, s jedne strane osoba, a da osoba nije religioznost \u010dovjeka; da je to savjest, a da ni to nije religioznost; da je to \u010dovjekov intelekt za razliku od razuma i da to isto nije religioznost; da je to karakter; slobodna volja; \u010dovjekovo povjerenje ili vjera, nada; njegova spolnost; njegova znanstvena kreativnost, a onda kulturolo\u0161ka kreativnost; i onda kad sam prepoznao da postoji jo\u0161 njegovo sje\u0107anje i osobito njegovo pam\u0107enje te bezbroj drugih stvarnosti, tad sam zapravo vidio kako je religioznost samo djeli\u0107 \u010ditave duhovne du\u0161e. Tom religiozno\u0161\u0107u se bavi Crkva i pastoralni djelatnici, na nju je prikop\u010dano Evan\u0111elje i kr\u0161\u0107anstvo, a sve ono drugo zapravo jo\u0161 nije ni dotaknuto. Tako\u0111er sam vidio da psihijatrija uop\u0107e ne doti\u010de pitanje savjesti i \u010dovjekove krivice, ne doti\u010de ni pitanje \u010dovjekove osobnosti, nije dotaknuto ni da podru\u010dje \u010dovjekove slobode\u2026 Pitanja besmisla, strahova, tjeskoba koje vode u suicidalnost, nitko nije dotaknuo. S jedne strane, psihologija i psihijatrija uop\u0107e ne doti\u010du tu duhovnu razinu, a s druge strane pastoralni posao tako\u0111er se ne bavi tim pitanjima. Prostor u kojemu \u010dovjek najdublje pati nitko ne lije\u010di. Stoga \u010deznem imati \u010ditav tim visoko stru\u010dnih osoba, kako u teologiji tako u filozofiji i neuroznanostima, ali tako\u0111er u psihologiji i u medicinskim kao i sociolo\u0161kim znanostima, koji bi ovo obra\u0111ivao sa svih strana. No, puno je re\u010deno ve\u0107 time \u0161to sam otkrio strukturu \u010dovjekove duhovne du\u0161e, jedinstvenost, originalnost, kompetentnost, autohtonost te dimenzije i njezinu patologiju i na\u010din kako bi se moglo lije\u010diti. Drugim rije\u010dima, prepoznao sam te\u0161ke devijacije, izranjenosti, bolesti dru\u0161tva, \u010dovjeka, obitelji, braka i kako bi se to vrlo uvjerljivo i brzo moglo mijenjati, ozdraviti kako bi onda u\u017eivali \u017eivot.<\/p>\n Smatralo se kako je filozofija apstraktna, da nema ni\u0161ta sa \u010dovjekovim svakodnevnim \u017eivotom. No, otkrio sam kako je svaki detalj tih filozofskih istra\u017eivanja, pitanja bitka i transcendentala, na neki na\u010din kao sukus, ono bitno, ne\u0161to sredi\u0161nje \u0161to ostaje od na\u0161e svagda\u0161njice. Veli\u010danstveno mi je bilo otkri\u0107e da ako ja lo\u0161e mislim, negativno govorim i sl. ja uni\u0161tavam svoj bitak, svoje postojanje. Istovremeno su neuroznanosti po\u010dele otkrivati da se mozak razara \u010dim djelujemo nemoralno i negativno. Radostan sam radi toga i smatram kako \u0107e daljnja istra\u017eivanja iznijeti na svjetlo ono \u0161to je bit \u010dovjeka i kako \u0107emo zaista mo\u0107i mijenjati zemlju.<\/p>\n Koji su Va\u0161i najnoviji pronalasci kad je u pitanju duhovni organ savjest?<\/strong><\/p>\n \u010covjek je bi\u0107e u bitku, to je jako va\u017eno. Kao bi\u0107e sam konkretiziran u tom bitku, a moje bi\u0107e ima jedan organ koji se zove savjest. Ta savjest mi govori \u0161to se u mom bi\u0107u doga\u0111a i \u0161to se doga\u0111a u cijelom bitku. Savjest mi ka\u017ee: \u201ePazi, razara\u0161 bitak kad si negativan u govoru, rije\u010dima, mislima, u djelovanju, odlukama, moralnosti i tada si nesretan\u201c. S druge strane, sa savje\u0161\u0107u i u savjesti neizmjerno u\u017eivam kad napravim dobro, kad sam u skladu s unum, bonum, pulchrum, verum, dakle sa transcendentalima svoga bitka i svoga bi\u0107a; kad spajam ljude, a ne ih razdvajam, kad govorim istinu, a ne la\u017e, kad \u010dinim dobro i neprestano popravljam, ispravljam i \u010dinim velike stvari i onda kad volim ljepotu i u\u017eivam u njoj.\u00a0Savjest mi je najve\u0107a prijateljica. Ona mi ka\u017ee: \u201eNemoj me razarati, nemoj ljude vrije\u0111ati, nemoj razarati prirodu, budi dobar pa \u0107e\u0161 vidjeti kako \u0107e\u0161 u\u017eivati, i znaj, Stvoritelj stoji pokraj tebe i voli te i spreman ti je odmah pomo\u0107i da ispravi\u0161 savjest, da popravi\u0161 svoj \u017eivot i ono \u0161to su drugi pokvarili kod tebe, a ti kod drugih.\u201c Kad sam to prepoznao, vidio sam kako kraj savjesti mogu u\u017eivati. Savjest mi je znak na putu koji mi pokazuje kako \u0107u sti\u0107i na cilj. Ona mi je zapravo svjetlo koje mi otkriva prostore ljepote, dobrote, istine i sjedinjenja sa svim ljudima. Savjest mi je postala duboko sakralan prostor, a opet tako univerzalan, u kojem prepoznajem svoj \u017eivot, svoje putove, svoje traganje. \u2028\u00a0\u00a0 Istovremeno vidim koliko je savjest krivo shva\u0107ena i koliko je ranjena. Ljudi bje\u017ee od nje, a ona ih jo\u0161 vi\u0161e mu\u010di. Ne mo\u017ee se pobje\u0107i od savjesti, ali je se mo\u017ee ispravno prihvatiti, vrednovati i tada je ona lijepa. Ina\u010de, kad savjest po\u010dne la\u017eno pritiskati, kad po\u010dne biti bolesna, kad te po\u010dne optu\u017eivati tamo gdje uop\u0107e nisi kriv, onda dolaze i suicidalne misli i ovisnosti, onda je to u\u017eas \u010dovjekove patnje koju nitko ne mo\u017ee ispraviti. Najljep\u0161e otkri\u0107e u vezi savjesti mi je da je to sredi\u0161te \u010dovjekova \u017eivota. Ono \u0161to ka\u017ee II Vatikanski sabor u konstituciji Gaudium et spes \u2013 to je ognji\u0161te kraj kojeg razgovaram sa Svemogu\u0107im Stvoriteljem. Savjest mi je kao most preko kojeg mogu razgovarati ss Stvoriteljem, daje mi mogu\u0107nost da otkrijem Stvoritelja, ljepotu, dobrotu, ljubav, da otkrijem svijet. Savjest ima relacije prema svemu. Nebo po\u010dinje tamo gdje ja pu\u0161tam da me savjest povede.<\/p>\n Koja bi bila klju\u010dna terapija za ranjenu, odnosno bolesnu savjest?<\/strong><\/p>\n Klju\u010dna terapija je po meni zapravo prepoznavanje svemogu\u0107ega Stvoritelja. Samo Stvoritelj mo\u017ee ispraviti ono \u0161to sam ja pogrije\u0161io. Jer, ako je netko ubio \u010dovjeka pa se sad kaje, kakva korist od toga \u0161to se kaje kad je ovaj ubijen. Ako sam ja nekome zapalio ku\u0107u, ne mogu mu sada napraviti ku\u0107u u tri dana, i to vi\u0161e ne\u0107e biti ona ku\u0107a. Savjest je najbolje lije\u010diti onda kada taj koji je pogrije\u0161io, koji je na\u010dinio grijeh, uhvati vezu sa Stvoriteljem. Tada postoji \u0161ansa da Stvoritelj to popravi. Sv. Pavao u poslanici Efe\u017eanima ka\u017ee kako Isus Krist zapravo rekapitulira sve. Zna\u010di, Krist \u010dini da sve opet postoji. Ne postoji ni\u0161ta \u0161to \u0107e propasti zauvijek. Moja suradnja, moje prijateljstvo sa Stvoriteljem daje mi da u savjesti mogu postati totalno miran i sretan jer znam kako \u0107e sve biti ispravljeno.\u2028\u00a0\u00a0\u00a0 Taj Stvoritelj kojeg ja volim, kojem sam se obratio \u0107e iscijeliti rane onom \u010dovjeku koga sam povrijedio, ja to ne mogu. Ako sam povrijedio nekoga, udario, rekao ru\u017enu rije\u010d, kako \u0107u to ispraviti? To boli onog \u010dovjeka i to ostaje. \u010cak ni ne ka\u017eemo u obitelji: \u201eOprostite mi\u201c, nego odemo na ispovijed i mislimo da je sve u redu. A onaj \u010dovjek i dalje pati. I moja du\u0161a pati jer ni\u0161ta od toga nisam ispravio.\u2028\u00a0\u00a0 Vratimo se s ispovijedi ku\u0107i i vidimo da smo posva\u0111ani kao i prije, nema nikakve razlike. Nije ispravno samo misliti kako je Stvoritelj meni oprostio. I\u0107i na ispovijed zna\u010di pomiriti se s bra\u0107om. Ispovijed u kr\u0161\u0107anstvu i svako pokajanje, zna\u010di najprije se pomiriti s bra\u0107om. To \u0161to ispovijed ne mijenja ljude, to je upravo iz nerazumijevanja savjesti. Prvo je dakle da ja mogu moju savjest najdublje izlije\u010diti. Drugo je da ja postanem prijatelj savjesti i da ja mojoj savjesti jednom ka\u017eem: \u201eOprosti mi \u0161to te ne znam slu\u0161ati\u201c. Po\u010deti slu\u0161ati savjest \u2013 to je najbolji lijek za savjest.\u00a0Primijetio sam kako su najte\u017ee boli savjesti kod krive savjesti. Uzmimo npr. ako dijete nije bilo voljeno u ranom djetinjstvu. To dijete kad odraste, imat \u0107e gri\u017enju savjesti kao da je samo krivo \u0161to ga roditelji nisu voljeli. Ono smatra da ga roditelji s razlogom nisu voljeli, odbacili ga i maltretirali. Tako odrastao \u010dovjek osje\u0107a gri\u017enju savjesti, ne mo\u017ee se smiriti i ne nalazi smisla, vje\u010dito ostaje mrzovoljan, jadan. Doga\u0111aju se i fizi\u010dke bolesti jer se somatizira ta njegova duhovna bol. Ako sada ja to \u0161to me netko povrijedio, spojim sa Stvoriteljem i vidim da Stvoritelj to ispravlja, da mi je On prijatelj i svestrano me lije\u010di, postajem slobodan.\u00a0 Isus je netko tako realan, koga mo\u017ee\u0161 povu\u0107i za rukav i re\u0107i: \u201e\u010cuj stari moj, trebam to i to\u201c. Postali smo toliko religiozni da nam je Stvoritelj ostao daleko.\u2028\u00a0\u00a0 Mislimo kako nam Stvoritelj prilazi samo kad sklopimo ruke, napravimo kri\u017e, kad se poklonimo pa kad nekako umjetno govorimo\u2026 A Isus je postao \u010dovjek! Lije\u010diti savjest zna\u010di mijenjati cijeli jedan mentalitet u religioznom podru\u010dju i kod ateista. Isus je do\u0161ao kako bi nam dao izobilje. \u201eJa sam do\u0161ao da \u017eivot imaju, i to u izobilju\u201c, ka\u017ee On. Zato mi je Isus veliki prijatelj, On je mene izabrao za prijatelja\u2026 Bilo bi lijepo izabrati Isusa za prijatelja i dati mu sve svoje. A to se ne doga\u0111a i onda patimo. Koliko su zapravo ateisti jadni kad govore kako Stvoritelja nema, a zapravo ga znaju. Koliko su religiozni ljudi sasvim devijantni kad misle da je onakav Stvoritelj kako ga oni gledaju, a\u00a0Stvoritelj\u00a0je sasvim druga\u010diji, normalan. Kako smo se mi kr\u0161\u0107ani udaljili od evan\u0111elja, od Isusa Krista i zaista je potrebna reevangelizacija. Onda mi je totalno jasno kako je ovo pravi put i njime treba i\u0107i.<\/p>\n Va\u0161a posljednja knjiga nosi naslov \u201eDramati\u010dni putovi suvremenog molitelja\u201c. Kakav je suvremeni molitelj i za\u0161to su njegovi putovi dramati\u010dni?<\/strong><\/p>\n Suvremeni molitelj osje\u0107a da sve dosada\u0161nje molitve ne vode do Stvoritelja, ne lije\u010de \u010dovjeka i ne \u010dine ono \u0161to \u010dovjek ho\u0107e. Molitvom bismo htjeli ponajprije izmoliti od Stvoritelja ono za \u0161to molimo, a vidimo da se to uop\u0107e ne doga\u0111a. Htjeli bismo da molitva bude kontakt sa Stvoriteljem, me\u0111utim, to se ne doga\u0111a. Htjeli bismo da molitva bude susret s Isusom Kristom, a vidimo da toga nema. Mi bismo htjeli da nam molitva donese neko blagostanje, da nas u\u010dini sretnima, iznutra nekako o\u010disti, osvje\u017ei, \u010dini zdravima i mirnima, a to se ne doga\u0111a. Dapa\u010de, ljudi koji mole kao da su jo\u0161 nemirniji, nekad jo\u0161 zlo\u010destiji, jo\u0161 negativniji. Pitam se \u0161to je to. A onda se pojave razni karizmatski pokreti pa molitvene skupine i izgleda kao da su u prvi mah ne\u0161to otkrili, naslutili o molitvi, ali se onda opet preliju u onu istu rijeku religioznosti gdje se od Stvoritelja udaljuju. Religiju samu treba lije\u010diti, ona sama je ranjena isto\u010dnim grijehom i drugim grijesima, a ne se preliti u nju i postati jo\u0161 vi\u0161e ograni\u010den i optere\u0107en.\u2028\u00a0\u00a0 S druge strane, kad \u010ditam evan\u0111elje otkrivam kako je molitva ne\u0161to najljep\u0161e, kako se ona svaki put doga\u0111a. Tko god je Isusa molio, svi su dobivali. I Isus nas tako jednostavno u\u010di moliti. Kad su vidjeli Njega kako moli, rekli su: \u201eDaj nau\u010di i nas moliti\u201c, a znali su moliti, bili su \u017didovi, u hramu i doma su molili, a ipak su tra\u017eili neka nau\u010di i njih moliti. Vidjeli su da moliti zna\u010di ne\u0161to drugo. Kad po\u010dnem samo malo ulaziti u Evan\u0111elje, vidim kako mi uop\u0107e krivo molimo. Isus ka\u017ee: \u201eNe blebe\u0107ite, ne\u0107ete zbog mno\u0161tva rije\u010di biti usli\u0161ani\u201c, a mi upravo \u0161to vi\u0161e rije\u010di nabacujemo, te krunice, te O\u010dena\u0161e, \u0161to vi\u0161e toga i mislimo da \u0107emo biti usli\u0161ani. To\u010dno se suprotstavljamo Isusu. Isus ka\u017ee: \u201eNemojte govoriti Gospodine, Gospodine, ne\u0107ete zbog toga do\u0107i u Kraljevstvo Bo\u017eje\u201c, a mi ba\u0161: \u201eGospodine, Gospodine\u2026\u201c Pogledajte spontane molitve i molitve vjernika. Mi ba\u0161 druga\u010dije nego \u0161to Isus ka\u017ee. Isus ka\u017ee: \u201eVjerujte kad molite\u201c, a mi svi ka\u017eemo: \u201eA tko zna, valjda \u0107e\u00a0Stvoritelj usli\u0161ati\u201c. I na kraju od molitve nema ni\u0161ta. Kako je dramati\u010dno probiti se do molitve. Spoznao sam da molitva nije govorenje molitava, da molitva nije stalno tra\u017eenje: daj, daj, daj, jer\u00a0Stvoritelj nam je ve\u0107 dao! Molitva nije ni samo neki oblik \u2013 sad se zahvaljuje, sad se klanja\u2026 i molitva nije dola\u017eenje Stvoritelju s nekim dubokim strahopo\u0161tovanjem i strahovima, nego onako realno.\u00a0Stvoritelj je htio da mu do\u0111emo kao prijatelji, zato je postao \u010dovjekom! Molitva ne tra\u017ei govorenje nego povjerenje u osobu; molitva je zagledanost u Stvoriteljeve o\u010di i nasmije\u0161enost i da ka\u017ee\u0161: \u201eZnam da si ve\u0107 dao i htio sam Ti re\u0107i hvala i svaka ti \u010dast\u201c. I u osobnom \u017eivotu sam vidio kako se velike stvari doga\u0111aju tek tada kad ja ka\u017eem:\u201c Ja ti vjerujem, vjerujem da \u0107e to biti dobro\u201c. Suvremeni molitelji, ako ho\u0107e istra\u017eivati pravu molitvu, zapravo su na jednom dramati\u010dnom, te\u0161kom putu i rijetko tko ustraje i do\u0111e do prave molitve. Ljudi po\u010dnu moliti pravo i ne\u0161to malo dobiju pa se zabave time. Jedni padaju pa ka\u017eu kako se odmaraju u duhu, drugi imaju malo dar jezika pa si onda lijepo brbljaju, tre\u0107i misle da mogu lije\u010diti pa onda stalno pola\u017eu ruke, a ni\u0161ta se ne doga\u0111a, dakle ljudi si odmah na po\u010detku pokvare. Prime ne\u0161to malo darova, jesu li to ba\u0161 darovi Duha Svetoga ili na\u0161eg duha, to su pitanja. Kada ka\u017eem dramati\u010dni putovi suvremenog molitelja, onda mislim kako je dramati\u010dan put onih koji ho\u0107e nau\u010diti moliti, kako moraju biti strahovito odlu\u010dni, hrabri, odva\u017eni i ustrajni i puno razmi\u0161ljati i biti uporni \u010diniti ba\u0161 kako Isus ka\u017ee. Kad sam rekao dramati\u010dni putovi, htio sam re\u0107i kako samo silnici osvajaju Kraljevstvo nebesko, ne povr\u0161ni ili osrednji. Salonsko kr\u0161\u0107anstvo je ono najgore \u0161to imamo, a zapravo svi to \u017eivimo. Ho\u0107emo da su crkve dobro ugrijane, neka imam gdje dobro sjesti i nasloniti se, neka bude lijepa propovijed da ja malo u\u017eivam kao u kazali\u0161tu, neka budu dobra svjetla i orgulje fino sviraju, neka oni dobro pjevaju, a ti malo da\u0161 dvije, tri kune u \u0161krabicu i evo, platio si kartu. I neka\u00a0Stvoritelj bude sretan da sam mu ja do\u0161ao, On dalje neka ostane sam u tabernakulu, a ja idem doma. Dakle nekako tako, banaliziraju\u0107i, moglo bi se re\u0107i kako smo udaljeni. Nismo na pravom putu, nismo jo\u0161 Isusa uop\u0107e prihvatili ni razumjeli. Molitva je ne\u0161to veli\u010danstveno, molitva donosi neizmjerno, donosi ti samoga Stvoritelja. Molitva mijenja tebe i sve oko tebe, \u010dini te bogatim, sretnim, zdravim. Najbolje mi je kad me onda ljudi tra\u017ee kako treba moliti, kako je to na\u0161a du\u017enost, da to\u00a0Stvoritelj tra\u017ei. A ja se pitam: Kako kad Isus ka\u017ee ne, tako pogani \u010dine? Skroz smo zahirili, lupamo u zid umjesto da kroz vrata u\u0111emo, a Isus je vrata! Na dramati\u010dnom smo putu. \u010covjek najdublje \u010dezne za susretom sa Stvoriteljem, onda je sve rije\u0161io, onda su mu sve perspektive otvorene. Najgore je \u0161to smo od kr\u0161\u0107anstva napravili obi\u010dnu religiju, obi\u010dno ljudsko djelo i na tom stali, a Isus je ostao daleko. Kr\u0161\u0107anstvo je Stvoriteljevo djelo, to je Stvoritelj koji dolazi k nama, to je Stvoritelj koji daje sebe u euharistiji da ga jedemo i pijemo. To je Stvoritelj koji svoju rije\u010d daje, On sebe daje. Tek smo na po\u010decima.<\/p>\n Po\u010detak je gra\u0111anske godine. \u0160to je \u010diniti Crkvi i pojedincima da bi se uistinu doga\u0111alo ne\u0161to novo?<\/strong><\/p>\n U zadnje vrijeme mi je stalno prisutna misao kako bi sve krenulo, kad bih po\u010deo voljeti sebe. Treba dobro razlikovati voljeti sebe od egoizma. Egoizam je kad ja ho\u0107u sve imati, imati; \u010dovjek koji je egoist je naivan. Misli kako si mo\u017ee mno\u0161tvom novaca i imanja spasiti \u017eivot, a ne vidi kako je to ludost. Time si samo pravi grob, optere\u0107uje se i ne mo\u017ee to ni u\u017eivati, to mora ostaviti. Gol si do\u0161ao i gol odlazi\u0161 sa zemlje. Egoist je silno prevaren \u010dovjek i on je bolestan. Ljubiti sebe zna\u010di ne\u0161to drugo: biti spreman sve izgubiti, ali ne izgubiti sredi\u0161te svoje du\u0161e, taj kontakt sa Stvoriteljem, veli\u010danstvenost sli\u010dnosti sa Stvoriteljem. Izgubiti sve zna\u010di da sam distanciran od svih stvari. A kad sam distanciran, ni\u0161ta me ne mo\u017ee vezati uz sebe, ni u\u017eici, ni tijelo, ni knjige, niti novac, niti imanje \u2013 slobodan sam. I jer sam slobodan, mogu u\u017eivati i i\u0107i za onim \u0161to me vodi k sre\u0107i. Voljeti sebe zna\u010di biti spreman od svega se odijeliti. Tada vidim kako mi se sve stostruko vra\u0107a, ba\u0161 kako Isus ka\u017ee. I\u0107i u novu godinu i preokrenuti sve na dobro zna\u010di samo to. Tako ludo voljeti sebe da nikada ne\u0107e\u0161 povrijediti svoju savjest, jer je voli\u0161 i zna\u0161 da je ona tvoje svjetlo. Nikada povrijediti svoga Stvoritelja jer zna\u0161 kako je On tvoje sredi\u0161te, bez Njega nema\u0161 \u017eivota, Isus ka\u017ee: \u201eJa sam \u017eivot\u201c. Ne povrijediti druge ljude, jer time sam sebe razorio. Takva jedna odluka, ali opet, nije to samo odluka. Mi i od toga napravimo neku \u010dudnu religiju, neku pobo\u017enost kroz odluke sad za korizmu, sad za advent\u2026krivo. Ako ja ho\u0107u biti sretan, onda mi nema drugog puta nego jedino biti slobodan od svega. Ako smrt stoji preda mnom kao jedna stvarnost, onda ona meni ka\u017ee: \u201e\u010cekaj, nisi tu da se ve\u017ee\u0161, nego da gleda\u0161 i u\u017eiva\u0161 kako je sve tako lijepo\u201c. Kako \u0107e tek onda biti gore! Smrt su zapravo vrata u jo\u0161 ljep\u0161i \u017eivot, kojega sam ovdje tek naslutio. Sve se mijenja upravo kad zavoli\u0161 sebe, a to zna\u010di: radije sve izgubiti nego izgubiti sebe. \u201e\u0160to koristi \u010dovjeku ako sve zadobije, a sebe izgubi?\u201c \u2013 ta Isusova rije\u010d mi je sredi\u0161nja u \u017eivotu i u evan\u0111elju. Tu vidim \u0161to zna\u010di ljubiti sebe. \u201e\u0160to koristi \u010dovjeku sve imati, a izgubiti sebe\u201c \u2013 to je egoist. \u201eSve drugo izgubiti, a sebe ne izgubiti\u201c \u2013 to je ljubiti sebe. To nije odluka da tako \u017eivim, to je zapravo jedan mentalitet. Po\u010dni voljeti sebe, ni\u0161ta drugo. Po\u010dni ve\u010deras, samo pogledaj sebe i reci to sam, to mi je\u00a0Stvoritelj dao da budem i ja sam to; ja imamo ovo, ja sam ovo, moje su \u010de\u017enje ovo, ja bih htjela ovo, ja znam da preda mnom isto stoji smrt, preda mnom stoje bolesti, preda mnom stoje ljudi, poslovi, preda mnom stoji \u017eivot\u2026 \u0160to je meni najva\u017enije? Otkrij to sredi\u0161te sebe, zavoli sebe i sve \u0107e se drugo odvijati, sve \u0107e drugo do\u0107i na svoje mjesto. Jer kad ja zavolim sebe tad sam zavolio ono \u0161to mi je\u00a0Stvoritelj dao, Njegov dar. A Njegov dar je talent koji mi je dao. Isus ka\u017ee kako talent treba uzeti i razviti ga u deset novih talenata, zna\u010di razviti sebe. Takvog \u010dovjeka svi trebaju, a tada nalazi\u0161 gdje je tvoje mjesto, tada si sretan kad mo\u017ee\u0161 biti sa Stvoriteljem jer zna\u0161, sve se s Njime doga\u0111a i sve ide na dobro, sve se mijenja. Stvar je jednostavna.<\/p>\n Razgovarala \u017deljka Kolar<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u00a0 \u00a0<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[4],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.cdp.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/141"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.cdp.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.cdp.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.cdp.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.cdp.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=141"}],"version-history":[{"count":9,"href":"http:\/\/www.cdp.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/141\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":170,"href":"http:\/\/www.cdp.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/141\/revisions\/170"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.cdp.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=141"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.cdp.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=141"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.cdp.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=141"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}