HAGIOTERAPIJSKI SUSRETI SRIJEDOM OD 18h,
SVIBANJ 2013.
Ozdravljeno pamćenje i sjećanje
Voditelji:
Hagioasistenti iz
Centra za duhovnu pomoć
Organizator: Centar za duhovnu pomoć, Zagreb, Vodnikova 2/III
Sve informacije na telefon. 01/4829-829 (uto, sri, čet od 8 do 20h)
Ozdravljeno pamćenje i sjećanje
Hagioterapija je u svijetu jedinstven način promatranja čovjeka kao cjeline. Ne samo njegove psihe i tijela, nego i njegove duhovne dimenzije, što zajedno čine čovjekovu duhovnu dušu. Čovjek je čovjek po duhovnoj duši koja ima svoju strukturu. Kao što imamo fizičke organe tako i duhovna duša ima svoj organizatm, svoje organe. Organi duhovne duše su odredene sposobnosti. Svaki organ ima svoje funkcije. Čovjek je najprije osoba a duhovni organi su život, svijest, savjest, slobodna volja, karakter, intelekt, smisao, povjerenje, pamćenje i sjećanje.
Pamćenje je gomilanje bilo loših bilo dobrih stvari, sadržaja, a sjećanje je uzimanje dobrih ili loših sadržaja iz tog arhiva. Bol, patnja, uvreda, grižnja savjesti… mogu prijeći u čovjekovo pamćenje, tamo se ugnijezditi i stalno podsjećati na ta bolna stanja. Nagomilane negativnosti u pamćenju, izlaze kroz sjećanje i traže od čovjeka da ih izrekne. Tako čovjek postaje negativan i umnaža svoje zlo. Zato se bolest, zlo, nikad ne smiju analizirati, jer se time upada u još teže stanje. Nasreću, postoji bolje rješenje!
Svaka naša stanica ima u sebi duhovnu dimenziju, po kojoj je sposobna spoznavati, misliti i odlučivati. Ta duhovna stvarnost čovjeka prenosi se na njegovo tijelo i psihu i čine čovjeka cjelovitim. Po toj duhovnoj stvarnosti čovjek ima sposobnost u svojoj slobodi odlučivati se uvijek za dobro – misliti dobro, govoriti dobro i činiti dobro. Usmjerenošću na dobro, istinu, ljepotu i ljubav u našem pamćenju se umnaža dobro koje čovjeku daje život, zdravlje, radost i mir. Čovjekova svijest i sjećanje oživljavaju iz zaborava u posviješćivanje istine o njemu samom:
Istina je da si ti čovječe jedinstven, originalan, ljubljen bezuvjetno, imaš svoje dostojanstvo, osobnost koja ti je darovana od Stvoritelja za kojeg filozofi kažu Bitak. A bitak je sama dobrota, sama ljubav, sama istina i sama ljepota.
Čovjek koji je ušao u slobodu, dobrotu, ljubav, povjerenje, istinu, ljepotu, jedinstvo ima sposobnost ovladavati sobom (svojim nagonima i nemoćima), izgrađujući se u smjeru dobra postaje slobodan od svake zarobljenosti, može praštati, može se kajati.
B.H. Lipton, dr. biologije kaže da mi u stanicama imamo ”embrio stanice” koje nadomještaju one bolesne, mrtve stanice, koje su nepraštanjem bile u nama razorene. Opraštanjem, okretanjem dobru i vjerom u dobro, mi dakle aktiviramo ”embrio stanice” koje tada ozdravljaju bolesne stanice i na taj način ih regeneriraju.
Uvijek je važno samo gledati izlaz iz stanja negativnosti i nemoći, ne vraćati se unazad, ne gledati u prošlost, nego se okrenuti budućnosti. Gledati što dobroga sada možeš učiniti da bi sebe oslobodio uvreda, boli koje te razaraju.
Kajanje oslobađa čovjeka zla koje je on učinio sebi i drugome, a praštanje ga oslobađa mržnje u koju je upao, zla koje je netko u njega uvredom ubacio. Kajanje i praštanje su duhovni antibiotici koji ubijaju mržnju, osvetoljubivost, srdžbu, bijes, ogovaranje, svađu, nepravdu, zloću, depresiju, agresivnost, suicid, osjećaj krivnje.
Kajanje čovjeka oslobađa od njegovih krivica, a praštanje ga oslobađa od ljudi koji su njega povrijedili. To je najdublji lijek. Praštanjem mi ne odobravamo čin zla, nego ga se oslobađamo, izlazimo iz prostora zla i na taj način obnavljamo i ozdravljamo pamćenje i sjećanje.
Stoga u svojoj slobodi od sada odlučujem:
- Ne želim analizirati i vezati se na zlo, na bolest, na negativan govor, jer tako zlo umnažam.
- Želim imati projekt kojim gledam dalje, okrećem se budućnosti.
- Žao mi je za sve negativnosti koje sam u svojoj slabosti počinio i vjerujem da me to pokajanje oslobađa moje krivice
- Neću se osvećivati, srditi, ogovarati, jer znam da to razara moje stanice.
- Želim oprostiti svima koji su me povrijedili, jer tako sebe oslobađam zarobljenosti zla, i postajem slobodan činiti dobra djela. Dobra djela me izvlače iz svake patnje.
Opraštati treba u duhu. To znači da u sabranosti izgovoriš ime onoga kome opraštaš i kažeš:
- Opraštam ti jer ne želim da me to zlo razori. Razumijem da si i ti možda duboko. Ne boj se neću ti vraćati istom mjerom, jer se želim opredijeliti za dobro, za ljubav, za ono što me ozdravlja i čini vrhunskim.
- Oprosti i ti meni, jer ni ja nisam uvijek bio kako treba (nitko nije bez grijeha)
- Lijepo je što postojiš!
- Zahvaljivati za tu osobu koja ti je na neki način dala priliku da ti postaneš drugačiji, bolji, da ojačaš svoj duh, ovladaš sobom, svojom bolešću.
Baš sve je za neko dobro!